Safet Sušić
Zavidovići, 13. aprila 1955.
Blistavu karijeru započeo je u Krivaji iz Zavidovića. Brat Sead odveo ga je 1978. na
igralište Krivaje, što je bilo presudno u sportskom opredjeljenju Safeta Sušića. U prvom
timu Krivaje igrao je kada je imao 16 godina! Godine 1972 odlazi na Koševo u juniorsku
ekipu Sarajeva. U prvom timu Sarajeva debitovao je 3. avgusta 1973. godine na Koševu
protiv Crvene zvezde u Ljetnoj ligi šampiona. U dresu Sarajeva odigrao je 350 utakmica i
postigao 250 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije prvi put nastupio u Budimpešti 5.
oktobra 1977. godine u susretu sa Mađarskom i postigao dva gola. U prvih deset
reprezentativnih susreta, tri puta postigao po tri gola!! Za "A" reprezentaciju
do kraja 1981. odigrao 20 utakmica. Godine 1979. proglašen je za najboljeg fudbalera
Jugoslavije. Godine 1979. proglašen je i za sportistu Bosne i Hercegovine. U sezoni
1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi sa Kostićem iz Napretka. Godine 1981.
dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
REŽISER NEZABORAVNIH POBJEDA
Takav reprezentativni početak niko u jugoslovenskom fudbalu nije imao! Safet Sušić je na
startu u dresu sa državnim grbom zasjenio sve majstore koji su se pojavili na našim
terenima! Debitovao je na čuvenom Nepu u Budimpešti, 5. oktobra 1977. godine. I tu, gdje
su igrali nenadmašni mađarski majstori, Safet je postigao dva gola. Igrao je prvi put,
ali je bio ubjedljiv kao da reprezentativni dres nosi godinama. Tada je došlo do
simbolične i spontane smjene u jugoslovenskoj reprezentaciji: Safet Sušić je na briljantan
način u reprezentativnom dresu zamijenio fudbalsku legendu Dragana Džajića. Već u
sljedećem susretu nosio je Džajin dres sa brojem 11 i postigao tri gola! Bila je to ona
čuvena utakmica u Bukureštu! Jugoslovenska reprezentacija je došla u glavni grad Rumunije
sa željom da izbori pobjedu i priliku da u posljednjem susretu sa Španijom izvadi vizu za
Svjetsko prvenstvo u Argentini. Utakmica s Rumunima imala je dramatičan tok. Bio je to
susret kakav se viđa jednom u deset godina. Rumuni su već u drugom minutu poveli sa 1:0
golom beka Vigua s polovine igrališta?! ali to nije bio kraj, već samo početak velike
drame u kojoj je glavni junak bio Safet Sušić. Tri puta je savladao golmana Morarua. Prvi
gol je postigao u 14. minutu poslije izvanredne akcije u kojoj su učestvovali
Šurjak i
Zungul. Tri minuta kasnije Sušić je pogodio stativu, lopta se odbila daleko u polje, na
nju je natrčao Muzinić i postigao drugi gol za Jugoslaviju. Drama je dobila novi zaplet
kada su Rumuni do kraja poluvremena postigli još dva gola. Ni to nije bio kraj. Nastavak
je donio novi preokret. Opet je na scenu stupio Sušić, koji je postigao još dva gola.
Susret se završio pobjedom Jugoslavije 6:4! Junak utakmice Safet Sušić ušao je u našu
fudbalsku historiju! Ostaće zapisano da je u drugom svom reprezentativnom nastupu postigao
svoj prvi het-trik, da je pružio igru koja ga je uvrstila u najveće majstore
što ih je
jugoslovenski fudbal imao. Poslije te pobjede Safet se našao na rukama svih naših igrača i
brojnih navijača koji su tog popodneva bili u Bukureštu. Safet je i poslije te briljantne
igre ostao onaj tihi momak koga izvan fudbalskih terena ni po čemu ne možete prepoznati. U
svom fudbalskom spomenaru uvijek ce se rado vraćati na ovaj susret. Sječaće se da su u toj
utakmici za Jugoslaviju igrali: Borota, Boljat, Muzinić, Trifunović, Stojković, Hatunić,
Zungul (Vukotić), Nikolić, (Zajec), Filipović, Šurjak i on - Safet SUŠIĆ!
Druga priča o Sušiću teće ovako: Dan je osvanuo vedar, nigdje oblačka da oko ugleda, sve
je nagovještavalo veliki spektakl. Maksimirski stadion u predvečerje 13. juna 1979. godine
okupan snopovima reflektora blistao je kao srebrna ljepotica. Naši reprezentativci došli
su na stadion sat i po prije početka velikog okršaja. Vrijeme je sporo prolazilo. Susret
je ipak počeo. Italijani su zaigrali sigurnije: poveli su sa 1:0! Dva puta se zanjihala i
stativa našeg gola. Dah nam je zastajkivao pred naletima Azura! ...Minut je 28. Na scenu
stupa velemajstor Safet Sušić; sve oči uprte su u njega. I milioni gledalaca pored malih
ekrana prate svaki njihov pokret. Šta će učiniti? Loptu je dobio od Petrovića, Djentile i
Konti jure ka njemu, Safet ostaje na nogama, iz teške pozicije milimetarski pogađa lijevi
ugao. To je izjednačenje. Radost je velika na Maksimiru... Ponovo su se razvile naše
zastave, opet se pjeva, svi su nekako drugi ljudi, radosti nigdje kraja! To je samo
početak velike igre jednog velikog asa... Igrao je 36. minut. Na dvadesetak metara od gola
Italijana srusen je Safet Sušić. "Azuri" namještaju živi zid, dug je ceremonijal
oko poravnanja. Oko lopte su Petrović, Slišković i Sušić, nešto se dogovaraju. Očekivali
smo kombinaciju, ali sve je munjevito izvedeno: Slišković je kratko dodao loptu Sušiću,
koji još jednom potvrđuje izvanredan talenat, snažnim udarcem šalje loptu pod prečku. To
je 2:1! Maksimir je ponovo na nogama, pjesma na tribinama, svi se grle... Semafor je
ponovo upisivao Safetovo ime u 66. minutu, kada se Kontijeva mreža po treći put zatresla.
Bila je to divna akcija sa lijeve strane: Petrović je izvanredno proigrao Sušića, koji je
neodbranjivim udarcem pogodio gol Italijana. Cio stadion je skočio na noge, razvile su se
ponovo naše zastave, zaorila se pjesma "Sajo, majstore"! I tako je bilo do kraja
susreta...
...�etvrti gol za Jugoslaviju postigao je Zajec poslije najljepše akcije jugoslovenskog
tima. Duboka lopta ide prema drugoj stativi gola Italijana. Tamo je Sušić u mrtvom uglu.
Ali velemajstor nalazi riješenje, glavom spušta u sredinu loptu Zajecu, koji u punom trku
"cijepa" mrežu Italijana! To je vrhunac jedne lijepe predstave u kojoj je glavni
junak bio Safet Sušić. Jugoslavija: Stojanović, Jovanović, Muzinić, Zajec, Stojković,
Krstičević, Petrović, �ukrov, Slišković, Janjanin i Sušić! Septembarska noć na Marakani
bila je ista kao ona junska na Maksimiru. Bila je lijepa, raspjevana, nezaboravna... Naša
reprezentacija poslije dugo vremena ponovo je podsjetila na stara dobra vremena, na naše
stadione se vratio optimizam i vedrina. Za velike stadione i velike predstave potrebni su
veliki majstori. Igra Safeta Sušića te noći, 16. septembra 1979. godine bila je prava
fudbalska simfonija. U naletima je srušio svjetske prvake Argentince i tri puta pogodio
njihovu mrežu...
... Marakana je u 23. minutu podjestila na one južnoameričke fudbalske terene, a Safet na
najveće južnoameričke majstore. Uzeo je loptu na centru, izveo je slalom od 50 metara,
savladao sve prepreke i onda potezom velikog majstora savladao golmana Viljara! Bio je to
prvi od tri bisera koje je te noći postigao naš Susic...
... Safet je opet olujan, ko da ga zaustavi? Minut je 54. Sušić se na čudesan način
oslobađa četvorice protivničkih igrača, predriblovao je čak i golmana, a onda svom snagom
raspalio po lopti koja je zatresla mrežu. Publika je ponovo na nogama, poraz svjetskog
prvaka je neizbježan. Selektor Menoti Safetu daje još jednog pratioca, ali to je noć kad
ga niko ne može zaustaviti! Svi na tribinama osjećaju da on može još više, bodre ga i
traže da krene u novi slalom...
... Veliki podvig Safet Sušić je ponovio u 70. minutu, kada je postigao svoj treći gol. U
nezadrživom slalomu obišao je sve prepreke, a onda lagano plasirao loptu u mrežu. Bio je
to njegov treći het-trik u samo deset reprezentativnih nastupa!