Ivica Osim
Sarajevo, 6.maja 1941.
Rođen je u blizini stadiona Grbavica. Fudbal je počeo igrati na Grbavici 1954. u
pionirima Željezničara. U juniorima Željezničara igrao je 1956. i 1957. godine. Prvi
trener bio mu je Spasoje Abramović. U prvom timu Željezničara debitovao je 1959. godine u
susretu sa Proleterom iz Zrenjanina. Utakmica je odigrana u Sarajevu (kup).
Željo je
pobjedio 1:0 golom Bukvića. Prvi ugovor sa Željezničarom potpisao je krajem 1959. godine.
U dresu Željezničara igrao do 1970. godine. Za ekipu sa Grbavice odigrao je 500 utakmica i
postigao 300 golova. Poslije Željezničara igrao je u Strazburu četiri, Sedanu tri i
Valensijenu jednu godinu. Fudbalsku karijeru završio je u Francuskoj. Godine 1967.
proglašen je za fudbalera Jugoslavije. Bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je
1968. na Evropskom prvenstvu u Rimu osvojila srebrnu medalju. Poslije završetka igračke
karijere (1978) posvetio se trenerskom pozivu. Trenersku karijeru započeo je u klubu u
kome je ponikao igrač - Željezničaru.
TAKTOVI "MAESTRA STRAUSA"
"Jedan plavokosi delija neobične visine kojom više podsjeća na nekog dobrog
košarkaškog centra nego na vanserijskog fudbalera, vezao je u čvor našu odbranu i prosto
je nevjerovatno kakve je driblinge izvodio na najvećem jugoslovenskom stadionu u Beogradu.
Ostaće kao vječna tajna kako je Bosanac Ivica Osim prevario dva naša igrača Boskijea i
Dorkaefa i velemajstorski proigrao tog paklenog Džajića, koji je postigao taj fantastičan
gol..." - javljao je tog 24. aprila svojoj redakciji u Pariz ugledni franscuski
sportski komentaror - Žak Feran!
U njegovom izvještaju našla se i ova rečenica: "Pa to su neviđeni driblinzi: Osim na
prostoru maramice zna da nadmudri čuvara i da ga dovede do očajanja. U igri jugoslovenske
desetke sve podsjeća na lijepu priču. To je simfonija pokreta i driblinga! "Poslije
te utakmice, Francuzi su našeg asa nazvali "mister milimetar", aplaudirajući na
njegovu sposobnost da i na najmanjem prostoru prevari protivničkog igrača. Bilo je to
poslije one čuvene utakmice u Beogradu, 24. aprila 1968. godine, kada je Jugoslavija
pobjedila Francusku sa 5:1 i otišla u finalni dio Evropskog prvenstva u Italiju. Na
Marakani je bilo 70.000 ljudi koji su došli da pomognu "plavim" momcima da
izbore pobjedu za evropski vrh. Hiljade naših zastava, pjesma dva sata prije početka
utakmice i poklici: "Jugoslavija, Jugoslavija..." Jednu sjajnu ekipu izveo je na
teren nas kapiten Mirsad Fazlagić. U toj navali Osim i Džajić, fudbalski velemajstori,
Musemić golgeter od dinamita, Trivić neumoran poput maratonca i ambiciozni debitant
Petković. Bila je to jedna od najboljih navala koje smo imali. Ivica Osim je tog dana
igrao jednu od najboljih utakmica života. Dragan Džajić kao oluja sa lijeve strane,
Vahidin Musemić je tresao mrežu kao od šale, Dobrivoje Trivić je radio za sve njih i srcem
kao planina gradio tu sjajnu pobjedu. Ilija Petković je igrao prvi put u plavom dresu, ali
je kroz francusku odbranu prolazio kao paklena mašina i postigao dva divna gola. Pobjedila
je Jugoslavija 5:1! Briljantnom igrom i izvanrednom pobjedom vratili smo dug Francuzima za
9. oktobar 1965. i "Park prinčeva" kada su nas "galski pijetlovi"
pobjedili golom Gondea i kada su nam zatvorili vrata Vemblija i Svjetskog prvenstva u
Engleskoj 1966. godine. Tri godine kasnije, baš pobjedom nad Francuskom, naši momci su
otvorili vrata finala Evrope i izvadili "vizu" za utakmicu sa Englezima u
Firenci. U našoj odbrani na Marakani igrali su: Pantelić, Fazlagić, Holcer, Belin, Ramljak
i Mihajlović! Dva gola postigao je Ilija Petković u 12. i 33. minutu. Dvostruki strijelac
bio je i Vahidin Musemić u 22. i 85. minutu, a Dragan Džajić je jednom zatresao mrežu u
14. minutu. Najbolji igrač na toj utakmici bio je Ivica Osim, koji je kreirao našu igru i
našu pobjedu. Pobjedom protiv Francuske Jugoslavija je završila kvalifikacije za odlazak
na Evropsko prvenstvo u Italiju. Sljedeći meč smo igrali u Firenci 5. juna 1968. godine.
Odlazeći u Firencu, naši su znali da je to fudbalska tvrđava u kojoj je Jugoslavija u
majstorici pobjedila Francusku poslije produžetaka sa 3:2 i otišla na Svjetsko prvenstvo u
Brazil 1970. godine. Naš mladi tim imao je za protivnika reprezentaciju Engleske,
zvanicnog prvaka svijeta! Englezi su krenuli s Ostrva u "invaziju Evrope" - da
je osvoje i dokažu kako nema sjenki na "Boginji Niki", koju su osvojili dvije
godine ranije. Na tom putu engleskog dokazivanja i potvrđivanja stajala im je
reprezentacija Jugoslavije. Kenet Vustelholm, iz BBC-a, sjedio je te večeri pred monitorom
na stadionu Komunale. To je isti čovjek koji se radovao u finalu Svjetskog prvenstva na
Vembliju, došao je u Firencu da svojim gledaocima na Ostrvu prenese prve utiske o
"invaziji engleskog fudbala na Evropu!" Iz njegovog komentara zabilježene su i
ove rečenice" 25. minut: "Naši fudbaleri teško izlaze na kraj sa ovim
jugoslovenskim mladićima. Postaje uzbudljivo!" 45. minut: "Vrućina je, sparno je
danas u Firenci, to smeta mnogo našim fudbalerima! Biće valjda bolje u drugom
poluvremenu". 50. minut: "uju se sirene ovdje na tribinama, kao da dolazi
opasnost!" 70. miut: "Briljantna je jugoslovenska odbrana!" 80. minut:
"Osim, iako hoda na jednoj nozi, hrabri svoje drugove. On se tamo nešto dogovara sa
Džajićem i Musemićem. Šta li nam to oni spremaju?!" 86. minut: "Engleska gubi
Evropski kup! Džajić! Zar je to moguće?! Zar je moguće da je 1:0 za Jugoslaviju?!"
90. minut: "Kraj! Nema finala, nema pehara! Sve je sada gotovo..." Bila je to
jedna od najdražih pobjeda Ivice Osima. On je taj susret sa Englezima danima očekivao. I
kada je meč došao, Englezi su već u 5. minutu povrijedili našeg asa. Tada zamijena nije
bila dozvoljena a Osim je tražio od selektora Mitića da ostane na terenu, da pomogne
drugovima. Izdržao je cijelu utakmicu i dočekao taj srećni trenutak.
Za one koji se sjećaju ove utakmice, sigurno je da ce se sjetiti i ove brojalice koja se "rodila one večeri u Firenci" - kako kaze Novak Lalović nas posjetitelj koji nam je ovo i poslao!!
Enci menci na kamenci
5tog Juna u Firenci
Sastali se fudbaleri
Jugosloveni i Englezi
3 minute prije kraja
Zatresao mrežu Džaja
O Džajiću veliko ti hvala
Što si nas doveo do Finala!
Još jednom se zahvaljujemo Novaku Laloviću na primjedbama i korekcijama koje nam je poslao.