Enver Marić
Mostar, 16. aprila 1948.
Fudbalom se počeo baviti 1960. godine, kada je postao pionir mostarskog Veleža. U
ekipi pionira bio jedan od najzapaženijih, sa Bajevićem i Vladićem. U prvoj ekipi Veleža
debitovao u sezoni 1967/68. godine. Za Velež odigrao 600 utakmica. U Bundesligi odigrao
150 utakmica. Prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 30. aprila 1972. godine u Beogradu
protiv selekcije Sovjetskog Saveza.
Utakmica sa Sovjetskim Savezom završena je 0:0! Jugoslavija je nastupila u sastavu: Marić,
Ramljak, Stepanović, Pavlović, Paunović, Holcer, Janković, Oblak, Bukal, Ačimović, Džajić.
Za "A" reprezentaciju odigrao je 32 utakmice. U dresu mlade reprezentacije
nastupio je 12 puta. U timu Evrope nastupio je tri puta! Branio je u dresu reprezentacije
na Svjetskom prvenstvu u SR Njemačkoj 1974. godine. Godine 1973. proglašen je za fudbalera
Jugoslavije. Na fudbalskim terenima proveo je više od 20 godina. Biran je meu najbolje
sportiste Bosne i Hercegovine.
AROBNI ZVUCI NA VALDU
Vald - stadion pun kao oko: sedamdeset hiljada gledalaca na tribinama, više od milijardu
posmatrača pored malih ekrana širom svijeta. Hiljade naših zastava na tribinama, stotine
boja i nijansi, šesnaest čarobnih polulopti na zelenom tepihu Valda i jedan orkestar meu
gledaocima, dekor koji je učinio veličanstvenom manifestaciju otvaranja Desetog svjetskog
prvenstva u fudbalu. Dva sata prije početka susreta izmeu najboljih jugoslovenskih i
brazilskih fudbalera tribine su bile krcate. I onda - otvara se prva čarobna polulopta,
ćuju se zvuci jugoslovenskog melosa. Pred gledaoce izlazi Ansambl narodnih pjesama i igara
iz Beograda, dvadesetak članova Kulturno-umjetničkog društva "Gradimir
Mihajlović". Na tribinama oduševljenje, hiljade ruku, hiljade jugoslovenskih zastava
visoko podignutih. Veličanstven kolorit: pune oći, puno je i srce! Trenutak domovine meu
našim radnicima, koji nisu žalili vremena, ni novca da dou na Vald da pozdrave, da bodre
naše momke u prvom meču, na otvaranju Prvenstva protiv trostrukih šampiona svijeta -
reprezentacije Brazila. Kada su utihnuli zvuci našeg melosa, nastavljen je program pjesama
i igara ostalih učesnika Šampionata - SR Njemačke, Urugvaja, Švedske, Austrije, Poljske...
Pošto su Brazilci završili svojih pet minuta, na teren je istrčao kralj fudbala,
nenadmašni Pele i sa sobom iznio novu "boginju" Prvenstva, da bi je zamijenio za
staru koja je otišla u trajno vlasništvo trostrukih prvaka svijeta - fudbalera Brazila.
Poslije toga uslijedili su kraći pozdravni govori, da bi na kraju predsjednik FIFA sir
Stenli Raus otvorio Šampionat! Onda su na teren izašli naši i brazilski reprezentativci
predvoeni kapitenima Džajićem i Rivelinjom i sudijom Schojrerom iz Švicarske. U početku
utakmice bila je primjetna nervoza kod oba tima: važnost susreta učinila je da su noge
podrhtavale i takvim asovima kao što su Džajić, Marić, Katalinski, Zairzinjo, Rivelinjo,
Leao... Brazilci su prvi krenuli sa centra, ali su izgubili loptu pa je jugoslovenska
reprezentacija preuzela igru. Prvu šansu imali su naši poslije akcije Oblaka, koji je
lijepo proigrao Ačimovića, ali je Leao uspio da zaustavi taj udarac. Poslije početne
nadmoćnosti "plavih", Brazilci su preko lijevog krila Lavinja ugrozili gol
Marića. Zatim je Zairzinjo snažno šutirao sa 18 metara, no izvanredni Marić je još
nekoliko puta sjajno intervenisao i spašavao sigurnosne golove. Od 30. minuta naši su
ponovo nadmoćniji, izveli su i prvi korner, u šansi je bio Bogičević i kada smo očekivali
gol, Leao je izbacio loptu u novi korner. Naši navijači su u tim trenutcima
bili na nogama. Rezultat se ipak nije promjenio. Finiš prvog poluvremena bio je dramatičan: u 43.
minutu poslije naleta Jugoslovena, Ačimović je srušen pred golom Brazila, Schojrer opet
ostaje nijem, a gledaoci ga "nagrauju" koncertom zvižduka. U nastavku utakmice
naši stalno napadaju, to je pravi uragan pred golom Brazilaca. Kapiten Džajić nanizao je
nekoliko protivničkih igrača i izvanredno proigrao Petkovića, koji sa sedam metara u trku
prebacuje prazan gol. Imao je i Šurjak jednu sjajnu šansu, mogao je i Oblak postići gol za
nas, ali mreža Brazilaca bila je začarana. U trenutcima velike borbe, naš golman Marić bio
je veoma siguran, što je hrabrilo plave momke a demorisalo brazilske napadače. Kraj
utakmice dočekan je bez pobjednika, moralni pobjednik bila je reprezentacija Jugoslavije
koja je očitala pravu lekciju trostrukim prvacima svijeta - ekipi Brazila. Naši momci
oduševili su fudbalski svijet, sjajno su igrali na tom istom stadionu na kome su 13.
februara iste godine savladali Španiju i izborili pravo da otvore Mundijal. Jugoslavija:
Marić, Buljan, Hadžiabdić, Muzinić, Katalinski, Bogičević, Petković, Oblak,
Šurjak,
Ačimović, Džajić. Brazil: Leao, Nelinjo, Periera, M. Marinjo, F. Marinjo, Pjaca,
Rivelinjo, Paulo Cezar, Valdomiro, Zairzinjo, Levinja. Frankfurt, 13. juna 1974. godine.