Džemal Hadžiabdić
Mostar, 25. jula 1953.
Fudbal je počeo igrati u pionirima Veleža 1966. godine. Za prvi tim Veleža odigrao
je prvu utakmicu u Mostaru 1971. godine protiv banjalučkog Borca. Tokom cijele fudbalske
karijere bio je lijevi bek! U prvom susretu izvan Mostara igrao je u Beogradu sa Crvenom
zvezdom i nadmetao se sa svjetskim asom Draganom Džajićem. Za Velež je odigrao 450
utakmica! Poslije Veleža, karijeru nastavlja u ekipi Svonsija iz Velsa. U dresu
reprezentacije Jugoslavije debitovao je u Zagrebu, 26. septembra 1974. godine protiv
selekcije Italije. Jugoslavija je pobjedila 1:0! Za našu najbolju reprezentaciju odigrao
je 21 utakmicu, a za mladu - 10! Godine 1977. proglašen je za najboljeg fudbalera
Jugoslavije. Biran je među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.
BLJESAK U DEBIJU
- Nikada toliko uoči fudbalske utakmice nisam bio radostan kao one septembarske noći u
Maksimiru. Da, bio je to 28. septembar 1974. kada sam prvi put obukao dres sa našim grbom.
Zagreb se radovao velikom fudbalskom spektaklu. Maksimir je nekoliko sati prije početka
utakmice dočekao svoje prve goste. Bili su to navijači iz Jajca koji na svim značajnijim
utakmicama prate našu reprezentaciju. Donijeli su naše zastave i transparente. Na jednom
je pisalo: "Bili smo u Atini i Frankfurtu; bili smo u Beogradu i Splitu; doći
ćemo
gdje god zatreba da bodrimo jugoslovensku reprezentaciju!" -I dok sam se lagano
zagrijavao ispred našeg gola, pogled mi spontano odluta po tribinama Maksimira. Tamo je
bilo oko pedesetak hiljada ljudi i svi ko jedan uzvikuju: "Jugoslavija,
Jugoslavija..." A onda kratak predah pa ono gromoglasno: "Plavi, plavi...!"
Bila je to prva utakmica Jugoslavije poslije Svjetskog prvenstva u SR Njemačkoj. I derbi
selektora Ante Mladinića, čovjeka koji me je uveo u reprezentaciju i koji je mnogo cijenio
moje igračke vrijednosti! Uz Mladinića te večeri debitovali smo ja i Vilsno Džoni! Lijepo
je debitovati u jednom takvom spektaklu protiv dvostrukih svjetskih prvaka i evropskih
šampiona. Ti susreti sa Italijanima su uvijek bili veliki sportski događaji. Dan uoči
utakmice vječiti optimista komentator Mladen Delić je došao u Samobor da ohrabri
reprezentativce. Govorio nam je o onoj pobjedi 1955. u Torinu, kada je Jugoslavija
postigla četiri a nije primila nijedan gol! Pričao nam je o nezaboravnoj igri Jugoslavije
u Maksimiru 1957, kada su naši reprezentativci sjajno igrali i savladali Italiju sa 6:1!
Mladen nas je hrabrio i sutradan dok je komentarisao utakmicu. Obećali smo mu da
ćemo
nastaviti seriju dobrih igara protiv Italije i da će Maksimir biti svjedok još jedne
pobjede jugoslovenskog tima. Obećanje smo i ispunili! Nije lako biti debitant u susretu sa
evropskim zvijezdama. Italija je tada imala izvanredan tim. Naš sastav je bio podmlađen.
Nije više bilo asova koji su igrali na Mundijalu! "Plavi" tim je za kratko ostao
bez Marića, E. Hadžiabdića, Džajića, Karasija, Petkovića, Ačimovića... Ali, naše
nepresušno fudbalsko 
vrelo te noći dalo je nove
zvijezde međunarodne scene. Utakmica je bila burna! Publika nas je frenetično bodrila.
Stvarali smo šanse i u prvom poluvremenu uspjeli da probijemo bedem pred golom Dina Zofa!
Ja sam vodio bitku sa njihovim desnim krilom Kazom. Pričali su mi da je nezgodan igrač, da
zna brzo da se odlijepi i lukavo da šutira. Nije me to uplašilo. Igrao sam svoju utakmicu
života: Kazo je u drugom poluvremenu ostao u svlačionici! Zamijenjen je jer nije mogao da
se uspješno nadmeće sa mnom. Odlično je igrao i Džoni! Nije ta utakmica donijela mnogo
golova kao neke prethodne. Italijani su znali da čuvaju svoj gol, ali nisu mogli izbjeći
poraz. Strijelac za Jugoslaviju bio je Šurjak poslije izvanrednog proigravanja od
Petrovića, koji je igrao na desnoj strani. Tako je rođen novi sastav reprezentacije koji
je uspješno započeo kasnije kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Bila je to 261. utakmica
izabranika Jugoslavije u sastavu: Olja Petrović, Džoni, Hadžiabdić, Jerković, Katalinski,
Buljan, Popivoda, Vladimir Petrović, Oblak, Vladić i Šurjak. Italijani su izveli ovaj tim:
Zof, Roka, Rodji, Beniti, Zekini, Faketi, Kazo (Damjani), Re Cekoni, Bonisenja, Kapelo,
Prati. Susret je vodio Emsberger iz Mađarske.