BOSANSKOHERCEGOVAČKI SPORTSKI PORTAL

Početna
Reprezentacija
PLBIH
- Aktuelna sezona
- Arhiva
Liga nacija
* Livescore *
Arhiva
O sajtu

Mirza Delibašić
Tuzla, 9. januara 1954.

Blistavu sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Član košarkaškog kluba Sloboda iz Tuzle postao je 1968. i u ovom klubu ostao je do 1972. godine. Član Bosne postao je 1972, kada je odigrao i prvu utakmicu protiv Jugoplastike iz Splita. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao oko 14.000 koševa. Sa ekipom Bosne bio je prvak Jugoslavije i Evrope i osvojio Kup Jugoslavije. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dobitnik je mnogih sportskih i društvenih priznanja od kojih izdvaja zlatni sat od druga Tita i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Četiri puta biran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao as izvan serije i postao član žirija za izbor sportiste u našoj "republici". Godine 1980. izabran je za najboljeg košarkaša u Jugoslaviji. Sa ekipom Bosne bio je vicešampion svijeta.

MAJSTOR ZA VELIKU SCENU
Tog dana u Moskvi je bilo sunčano: naša brojna sportska porodica preselila se u gigantsku dvoranu koja više liči na pokriveni stadion nego na zatvorenu "kutiju" u kojoj se igraju košarkaške utakmice. Među hiljadama posmatrača bili su i jugoslovenski izvještaci. Svi su s nestrpljenjem očekivali dvoboj naših i brazilskih košarkaša. Ta utakmica trebalo je da odluči ko će u superfinale? Ako pobijedi Jugoslavija, onda će u superfinalu nastupiti sa Italijom. Nadjača li pak Brazil, do tada neporazene i superiorne "plave" momke, boriće se za treće mjesto sa Špancima, a naši bi morali ponovo igrati sa ekipom Sovjetskog Saveza, koju su već jednom u pohodu do zlata savladali.
...Primicao se kraj utakmice: Brazilci su vodili sa 85:76!? Bio je to "znak za uzbunu" u našoj ekipi. Momci u plavim majicama shvatili su da je zlatna medalja tako blizu i tako daleko. Znali su da od utakmice s Brazilom mnogo zavisi kako dalje da bi se stiglo do toliko dragog i dugo čekanog odličja. U posljednjim minutama naši su napravili jak presing. Dražen Dalipagić tri minuta prije kraja precizno pogađa koš Brazilaca, ubacuje još jednom s "penala" i rezultat je - 87:87! Zatim dolazi Delibačićeva majstorija, izvanrednom fintom i laganim šutem pogađa protivnički koš. To je već 89:87 za Jugoslaviju! U dvorani su naši bučni, navijaju iz sve snage, čujemo one nama toliko drage riječi: Plavi, plavi..! Ni to nije kraj velikih uzbuđenja. Sada naš Kičanović pogađa, postiže tri poena, Jugoslavija opet vodi - 92:91! Ostalo je još manje od jednog minuta do kraja drame, živci su napeti, u dvorani je nekakav čudesan mir. Svi očekuju rasplet. Jos samo 53 sekunde do kraja neobične priče. Smit ponovo pogađa i kao da našima poručuje da će u finalu igrati sa Sovjetskim Savezom. Kičanović je sigurniji da ćemo osvojiti zlato ako u finalu budemo igrali sa Italijom. Brzim koracima ide prema košu Brazila i sigurnom rukom pogađa obruč. Mrežica je lagano zatitrala, a Jugoslavija povela sa 94:92! Brazilci još vjeruju u bronzanu medalju sto bi za njih bio veliki podvig. U brzom napadu, Karlos je precizan i zaustavlja sat na 13 sekundi prije svršetka bure. Našim navijačima na tribinama i milionima Jugoslovena koji su u domovini utakmicu pratili preko malih ekrana stao je dah! Brazil vodi sa 95:94! Zar je to moguće? Da li je to konačan rezultat utakmice od koje očekujemo da nas uvede u jedno sigurnije superfinale? Ne, to nije kraj drame. Ona tek predstoji?!
...Na redu je posljednji napad Jugoslovena, naši sigurno kreću ka obruču Brazilaca. Prelazimo središnju liniju igrališta, lopta je kod Kičanovića, on vara jednog protivničkog igrača i proigrava Delibašića. Brazilci pokušavaju presingom da zaustave "plavu" oluju, posrću se i dižu se, ali ne uspijevaju da dođu do lopte. U očaju Ramon Marcel obara Delibašića. To je lična greška, naši imaju šansu utakmice. Na semaforu stoji da su do kraja ostale jos tri sekunde! Dva bacanja za Mirzu Delibašića. Ako pogodi, naši će u superfinalu igrati sa Italijom i gotovo sigurno osvojiti olimpijsko zlato. Tako ce kolekcija medalja biti obogaćena onom najdražom!
...Naš Mirza Delibašić okreće se prema Zoranu Slavniću. Lice kao u sfinge. Ruka čvrsto prihvaća loptu. Koncentriše se, osjećamo onu sigurnost kao i uvijek kad je Mirza na "penalu"! U dvorani je tišina. Gledaoci kao da pitaju: staće biti?
...Prvi put je siguran, lopta prolazi kroz obruc i - 95:95! I drugi šut je isti, a rezultat se ponovo mijenja - 96:95! Mirza Delibašić je junak drame, naši momci mu prilaze i čestitaju. Svi smo radosni, zlato je tako blizu.
...Lopta leti u visokom luku, Brazilci pokušavaju nemoguće. Naš kapiten Krešo Ćosić može mirno da uhvati loptu, ali ona ga pogađa u lakat i odbija preko bočne linije. Sajnini hitro baca, ali promašuje. Brazilci se bune, a naši žure prema svlačionici. Sudije ipak vraćaju "plave", ali novi šut Sajninija ne pogađa. To je kraj...Jugoslavija je savladala tim Brazila sa 96:95!!! U finalu će naši igrati s Italijanima, a Sovjetski Savez i Španija boriće se za treće mjesto.
...Mirza Delibašić i tri sekunde. Sudbina obje reprezentacije u njegovim rukama. I nije to prvi put da Mirza odlučuje u posljednjim sekundama utakmicu, da donosi pobjedu svojoj ekipi. Precizna ruka pogađala je obruč i kad se Mirza borio za pobjedu Bosne i za pobjedu reprezentacije. Ta ruka je rođena za pobjedu, rođena je za zlatne medalje. Sakupljao ih je Mirza Delibašić godinama, od onih malih takmičenja do onih najvećih kao što su Olimpijske igre.
...Cijela sportske karijera ovog izuzetnog asa bila je pobjedonosna: od prvih dana u Bosni, od ulaska u prvu ligu do vrha Evrope, do titule koju su "studenti" prvi donijeli u našu zemlju. Bosne je bila prvak Evrope, a njen najbolji igrač i inspirator tih pobjeda bio je Mirza Delibašić. Najdraži dres, dres reprezentacije Jugoslavije, prigrlio je 1974. godine! U toj majici postigao je sve što se postići moglo. Sakupio je izvanrednu kolekciju medalja - od Evropskog prvenstva u Beogradu i evropskog "zlata", preko Sovjetskog prvenstva u Manili i svjetskog "zlata", do Olimpijskih igara u Moskvi i olimpijskog "zlata"! Stigao je Mirza s Bosnom do pobjednika Kupa i osvojio dvije šampionske titule u našoj zemljim, bio je prvak Evrope i drugi u svijetu. U galeriji velikana jugoslovenskog sporta njemu pripada jedno od najistaknutijih mjesta i po igračkom opusu, ali i po ljudskim vrlinama koje su ga uvijek činile izuzetnim sportistom. Svoju košarkašku karijeru Delibašić je za izvjesno vrijeme nastavio u Realu, ali će se opet vratiti u Bosnu. On želi da u sportu ostane doživotno. Svi njegovi životni planovi vezani su za klub u kome je postao svjetska vrijednost - za BOSNU!

Mirza Delibašić
Tuzla, 9. januara 1954.

Blistavu sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Član košarkaškog kluba Sloboda iz Tuzle postao je 1968. i u ovom klubu ostao je do 1972. godine. Član Bosne postao je 1972, kada je odigrao i prvu utakmicu protiv Jugoplastike iz Splita. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao oko 14.000 koševa. Sa ekipom Bosne bio je prvak Jugoslavije i Evrope i osvojio Kup Jugoslavije. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dobitnik je mnogih sportskih i društvenih priznanja od kojih izdvaja zlatni sat od druga Tita i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Četiri puta biran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao as izvan serije i postao član žirija za izbor sportiste u našoj "republici". Godine 1980. izabran je za najboljeg košarkaša u Jugoslaviji. Sa ekipom Bosne bio je vicešampion svijeta.

MAJSTOR ZA VELIKU SCENU
Tog dana u Moskvi je bilo sunčano: naša brojna sportska porodica preselila se u gigantsku dvoranu koja više liči na pokriveni stadion nego na zatvorenu "kutiju" u kojoj se igraju košarkaške utakmice. Među hiljadama posmatrača bili su i jugoslovenski izvještaci. Svi su s nestrpljenjem očekivali dvoboj naših i brazilskih košarkaša. Ta utakmica trebalo je da odluči ko će u superfinale? Ako pobijedi Jugoslavija, onda će u superfinalu nastupiti sa Italijom. Nadjača li pak Brazil, do tada neporazene i superiorne "plave" momke, boriće se za treće mjesto sa Špancima, a naši bi morali ponovo igrati sa ekipom Sovjetskog Saveza, koju su već jednom u pohodu do zlata savladali.
...Primicao se kraj utakmice: Brazilci su vodili sa 85:76!? Bio je to "znak za uzbunu" u našoj ekipi. Momci u plavim majicama shvatili su da je zlatna medalja tako blizu i tako daleko. Znali su da od utakmice s Brazilom mnogo zavisi kako dalje da bi se stiglo do toliko dragog i dugo čekanog odličja. U posljednjim minutama naši su napravili jak presing. Dražen Dalipagić tri minuta prije kraja precizno pogađa koš Brazilaca, ubacuje još jednom s "penala" i rezultat je - 87:87! Zatim dolazi Delibačićeva majstorija, izvanrednom fintom i laganim šutem pogađa protivnički koš. To je već 89:87 za Jugoslaviju! U dvorani su naši bučni, navijaju iz sve snage, čujemo one nama toliko drage riječi: Plavi, plavi..! Ni to nije kraj velikih uzbuđenja. Sada naš Kičanović pogađa, postiže tri poena, Jugoslavija opet vodi - 92:91! Ostalo je još manje od jednog minuta do kraja drame, živci su napeti, u dvorani je nekakav čudesan mir. Svi očekuju rasplet. Jos samo 53 sekunde do kraja neobične priče. Smit ponovo pogađa i kao da našima poručuje da će u finalu igrati sa Sovjetskim Savezom. Kičanović je sigurniji da ćemo osvojiti zlato ako u finalu budemo igrali sa Italijom. Brzim koracima ide prema košu Brazila i sigurnom rukom pogađa obruč. Mrežica je lagano zatitrala, a Jugoslavija povela sa 94:92! Brazilci još vjeruju u bronzanu medalju sto bi za njih bio veliki podvig. U brzom napadu, Karlos je precizan i zaustavlja sat na 13 sekundi prije svršetka bure. Našim navijačima na tribinama i milionima Jugoslovena koji su u domovini utakmicu pratili preko malih ekrana stao je dah! Brazil vodi sa 95:94! Zar je to moguće? Da li je to konačan rezultat utakmice od koje očekujemo da nas uvede u jedno sigurnije superfinale? Ne, to nije kraj drame. Ona tek predstoji?!
...Na redu je posljednji napad Jugoslovena, naši sigurno kreću ka obruču Brazilaca. Prelazimo središnju liniju igrališta, lopta je kod Kičanovića, on vara jednog protivničkog igrača i proigrava Delibašića. Brazilci pokušavaju presingom da zaustave "plavu" oluju, posrću se i dižu se, ali ne uspijevaju da dođu do lopte. U očaju Ramon Marcel obara Delibašića. To je lična greška, naši imaju šansu utakmice. Na semaforu stoji da su do kraja ostale jos tri sekunde! Dva bacanja za Mirzu Delibašića. Ako pogodi, naši će u superfinalu igrati sa Italijom i gotovo sigurno osvojiti olimpijsko zlato. Tako ce kolekcija medalja biti obogaćena onom najdražom!
...Naš Mirza Delibašić okreće se prema Zoranu Slavniću. Lice kao u sfinge. Ruka čvrsto prihvaća loptu. Koncentriše se, osjećamo onu sigurnost kao i uvijek kad je Mirza na "penalu"! U dvorani je tišina. Gledaoci kao da pitaju: staće biti?
...Prvi put je siguran, lopta prolazi kroz obruc i - 95:95! I drugi šut je isti, a rezultat se ponovo mijenja - 96:95! Mirza Delibašić je junak drame, naši momci mu prilaze i čestitaju. Svi smo radosni, zlato je tako blizu.
...Lopta leti u visokom luku, Brazilci pokušavaju nemoguće. Naš kapiten Krešo Ćosić može mirno da uhvati loptu, ali ona ga pogađa u lakat i odbija preko bočne linije. Sajnini hitro baca, ali promašuje. Brazilci se bune, a naši žure prema svlačionici. Sudije ipak vraćaju "plave", ali novi šut Sajninija ne pogađa. To je kraj...Jugoslavija je savladala tim Brazila sa 96:95!!! U finalu će naši igrati s Italijanima, a Sovjetski Savez i Španija boriće se za treće mjesto.
...Mirza Delibašić i tri sekunde. Sudbina obje reprezentacije u njegovim rukama. I nije to prvi put da Mirza odlučuje u posljednjim sekundama utakmicu, da donosi pobjedu svojoj ekipi. Precizna ruka pogađala je obruč i kad se Mirza borio za pobjedu Bosne i za pobjedu reprezentacije. Ta ruka je rođena za pobjedu, rođena je za zlatne medalje. Sakupljao ih je Mirza Delibašić godinama, od onih malih takmičenja do onih najvećih kao što su Olimpijske igre.
...Cijela sportske karijera ovog izuzetnog asa bila je pobjedonosna: od prvih dana u Bosni, od ulaska u prvu ligu do vrha Evrope, do titule koju su "studenti" prvi donijeli u našu zemlju. Bosne je bila prvak Evrope, a njen najbolji igrač i inspirator tih pobjeda bio je Mirza Delibašić. Najdraži dres, dres reprezentacije Jugoslavije, prigrlio je 1974. godine! U toj majici postigao je sve što se postići moglo. Sakupio je izvanrednu kolekciju medalja - od Evropskog prvenstva u Beogradu i evropskog "zlata", preko Sovjetskog prvenstva u Manili i svjetskog "zlata", do Olimpijskih igara u Moskvi i olimpijskog "zlata"! Stigao je Mirza s Bosnom do pobjednika Kupa i osvojio dvije šampionske titule u našoj zemljim, bio je prvak Evrope i drugi u svijetu. U galeriji velikana jugoslovenskog sporta njemu pripada jedno od najistaknutijih mjesta i po igračkom opusu, ali i po ljudskim vrlinama koje su ga uvijek činile izuzetnim sportistom. Svoju košarkašku karijeru Delibašić je za izvjesno vrijeme nastavio u Realu, ali će se opet vratiti u Bosnu. On želi da u sportu ostane doživotno. Svi njegovi životni planovi vezani su za klub u kome je postao svjetska vrijednost - za BOSNU!

© 1998 - 2024