Vahid Halilhodzic
Jablanica, 15. oktobra 1952.

Fudbalsku karijeru poceo je u Jablanici u pionirskoj ekipi Turbine. Godine 1967. odlazi u Mostar i postaje clan juniora Veleza. Godine 1970. odlazi u Neretvu iz Metkovica i tamo igra sest mjeseci. U Velez se vraca 1971. godine. U prvom time Veleza debitovao je 1972. godine u kupu sa OFK Beogradom. Za Velez je odigrao 400 utakmica i postigao 250 golova. Poslije Veleza fudbalsku karijeru nastavio u francuskom prvoligasu Nantu. U prvenstvu Jugoslavije debitovao na Prvenstvu Evrope 1976. godine u Zagrebu sa Holandijom. Tu utakmicu izgubili smo sa 2:3! Za mladu reprezentaciju odigrao je 12 utakmica i postigao 13 golova. Igrao u mladoj reprezentaciji koja je 1978. bila prvak Evrope. Za najboljeg fudbalera u Jugoslaviji proglasen 1978. godine. Dva puta igrao u reprezentaciji Evrope.

OTVORIO VRATA MUNDIJALA
Tajac je zavladao na tribinama, kao da je sve propalo u zemlju! Grci su vodili sa 1:0! Kocoperni Mavros trcao je prema svom golu visoko uzdignute ruke, kao da je zelio kazati da ce reprezentacija Grcke poslije cetrdeset godina cekanja pobjediti nasu ekipu. Bio je 15. novembar 1978. godine. U Skoplju je Jugoslavija igrala posljednju utakmicu te godine; svi koji su tog popdneva dosli na stadion ocekivali su pobjedu "plavih" momaka i nastavak uspjesne tradicije u susretima sa nasim juznim susjedima. Trideset mjeseci je proslo od posljednjeg radovanja jugoslovenskih reprezentativaca na nasim stadionima. Oni su posljednji put pobjedili selekciju Velsa u Beogradu u proljece 1976. godine! Od tada su nasi selektori mnoge case zuci ispili. U reprezentaciji su se izmjenili brojni igraci, ali porazi su bili najcesci njihovi pratioci. Sve je to trajalo do tog prohladnog 15. novembra, kada je Drazen Jerkovic u Skoplje doveo mladu i ambicioznu reperzentaciju. Nekada neustrasivi centarfor, bio je prakticno selektor samo jedan dan, zapoceo je seriju pobjeda koju je kasnije nastavio Miljan Miljanic sa svojim izabranicima. Preokret su u stavri zapoceli mladici iz Mostara Vahid Halilhodzic i debitant Blaz Sliskovic. U 32. minutu susreta, Grci su izbacili loptu u korner. Udarac s ugla uputio je mladi Sliskovic; dok je lopta lagano putovala prema golu Grka, Halilhodzic je visoko poletio u vazduh i snaznim trzajem glavom pogodio loptu, a ona protivnicku mrezu. Bilo je to izjednacenje i erupcija odusevljenja medju hiljadama nasih ljudi koji su bili na stadionu u Skoplju i milionima Jugoslovena koji su utakmicu gledali na malim ekranima. Centarfor Halilhodzic se nasao u zagrljaju svojih drugova. Za izvanredan gol dobio je aplauz sa tribine. To je dalo podstrek nasim igracima da u nastavku susreta zaigraju jos bolje i izbore briljantnu pobjedu. Drugo poluvrijeme tek sto je pocelo, Savic je na centarsut Petrovica doveo Jugoslaviju u vodstvo. I taj gol bio je lijep kao i Halilhodzicev. Nije to bio kraj serije golova: Halilhodzic je u 56. i 81. minutu jos dva puta pogodio mrezu Grka i tako Jugoslaviji obezbjedio visoku pobjedu - 4:1! Bila je to treca cijela utakmica u dresu reprezentacije koju je Vahid odigrao. Te jeseni on je igrao 90 minuta u Maksimiru i postigao gol protiv Spanije. Igrao je 90 minuta i u Bukurestu kada je nad njim bio penal, a Petrovic postigao gol. U tercoj utakmici od 90 minuta dao je tri gola! Taj briljantan pocetak nije mu osigurao standardno mjesto u reprezentaciji. Selektori su ga kasnije kao i ranije zaobilazili. A on se nadao i cekao... Dvije i po godine kasnije, ponovo su se sastale reprezentacije Jugoslavije i Grcke. I dok je ona utakmica u Skoplju uvela Jugoslaviju u finale Balkanskog kupa; pobjedom u Splitu. 29. aprila 1981. otvorili smo vrata Svjetskog prvenstva u Spaniji. U toj utakmici ponovo je nas centarfor udarne snage bio Vahid Halilhodzic. Cio Split, Dalmacija i Jugoslavija zivjeli su za tu utakmicu i tu pobjedu. Jugoslovenski fudbaleri pripremali su se deset dana u gradu pod Marjanom. Grci su pratili te pripreme i najavljivali iznenadjenje. Za dres sa brojem devet u jugoslovenskoj reprezentaciji konkurisali su Halilhodzic i Bajevic, koga je Miljanic ponovo pozvao u najbolju selekciju. Grci su se cudili kad su saznali da ce Miljan ukazati sansu Vahi. Govorili su: "Zar imate boljeg centarfora od Bajevica?" Vahid je bio jedan od najboljih u nasoj reprezentaciji koja je ovaj put jos ubjedljivije savladala Grke. Bilo je 5:1! Najljepsi je bio drugi gol kada je Sljivo snazno sutirao, a Halilhodzic neustrasivo podmetnuo glavu i loptu munjevito ubacio u mrezu. Bio je to gol kakav se rijetko vidja. Treci gol smo postigli poslije penala nad Halilhodzicem, koga su Grci srusili u kaznenom prostoru. Bio je to 45. minut: golman Pantelic je sa penala pogodio mrezu. Na kraju te nezaboravne price bilo je 5:1 za Jugoslaviju. Cio stadion u Poljudu, cio Split, cijela Jugoslavija pretvorili su se u razdragani hor koji je uzvikivao: "Plavi, plavi..." Bila je to jedna od najboljih igara Jugoslavije u posljednjih deset godina i jedna od najblistavijih pobjeda nase reprezentacije. Junak te pobjede bio je centarfor Veleza Vahid Halilhodzic. Stadion u Splitu je skandirao: "Vahide, Vahide..." Jugoslavija u Skoplju, 15. novembra 1978: Avramovic, Dzoni, Hrstic, Cukrov, Zajec, Stojkovic, Bakota, Petrovic, Halilhodzic, Sliskovic, Savic. Jugoslavija u Splitu, 29. aprila 1981: Pantelic, Krmpotic, Hrstic, Zajec, Stojkovic, Buljan, Zl.Vujovic, Sliskovic, Halihodzic, Sljivo, Pasic.