Legende Bosne i Hercegovine

Safet SusicSafet Sušić
Zavidovići, 13. aprila 1955.


Blistavu karijeru započeo je u Krivaji iz Zavidovića. Brat Sead odveo ga je 1978. na igralište Krivaje, što je bilo presudno u sportskom opredjeljenju Safeta Sušića. U prvom timu Krivaje igrao je kada je imao 16 godina! Godine 1972 odlazi na Koševo u juniorsku ekipu Sarajeva. U prvom timu Sarajeva debitovao je 3. avgusta 1973. godine na Koševu protiv Crvene zvezde u Ljetnoj ligi šampiona. U dresu Sarajeva odigrao je 350 utakmica i postigao 250 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije prvi put nastupio u Budimpešti 5. oktobra 1977. godine u susretu sa Mađarskom i postigao dva gola. U prvih deset reprezentativnih susreta, tri puta postigao po tri gola!! Za "A" reprezentaciju do kraja 1981. odigrao 20 utakmica. Godine 1979. proglašen je za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Godine 1979. proglašen je i za sportistu Bosne i Hercegovine. U sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi sa Kostićem iz Napretka. Godine 1981. dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.

REŽISER NEZABORAVNIH POBJEDA
Takav reprezentativni početak niko u jugoslovenskom fudbalu nije imao! Safet Sušić je na startu u dresu sa državnim grbom zasjenio sve majstore koji su se pojavili na našim terenima! Debitovao je na čuvenom Nepu u Budimpešti, 5. oktobra 1977. godine. I tu, gdje su igrali nenadmašni mađarski majstori, Safet je postigao dva gola. Igrao je prvi put, ali je bio ubjedljiv kao da reprezentativni dres nosi godinama. Tada je došlo do simbolične i spontane smjene u jugoslovenskoj reprezentaciji: Safet Sušić je na briljantan način u reprezentativnom dresu zamijenio fudbalsku legendu Dragana Džajića. Već u sljedećem susretu nosio je Džajin dres sa brojem 11 i postigao tri gola! Bila je to ona čuvena utakmica u Bukureštu! Jugoslovenska reprezentacija je došla u glavni grad Rumunije sa željom da izbori pobjedu i priliku da u posljednjem susretu sa Španijom izvadi vizu za Svjetsko prvenstvo u Argentini. Utakmica s Rumunima imala je dramatičan tok. Bio je to susret kakav se viđa jednom u deset godina. Rumuni su već u drugom minutu poveli sa 1:0 golom beka Vigua s polovine igrališta?! ali to nije bio kraj, već samo početak velike drame u kojoj je glavni junak bio Safet Sušić. Tri puta je savladao golmana Morarua. Prvi gol je postigao u 14. minutu poslije izvanredne akcije u kojoj su učestvovali Šurjak i Zungul. Tri minuta kasnije Sušić je pogodio stativu, lopta se odbila daleko u polje, na nju je natrčao Muzinić i postigao drugi gol za Jugoslaviju. Drama je dobila novi zaplet kada su Rumuni do kraja poluvremena postigli još dva gola. Ni to nije bio kraj. Nastavak je donio novi preokret. Opet je na scenu stupio Sušić, koji je postigao još dva gola. Susret se završio pobjedom Jugoslavije 6:4! Junak utakmice Safet Sušić ušao je u našu fudbalsku historiju! Ostaće zapisano da je u drugom svom reprezentativnom nastupu postigao svoj prvi het-trik, da je pružio igru koja ga je uvrstila u najveće majstore što ih je jugoslovenski fudbal imao. Poslije te pobjede Safet se našao na rukama svih naših igrača i brojnih navijača koji su tog popodneva bili u Bukureštu. Safet je i poslije te briljantne igre ostao onaj tihi momak koga izvan fudbalskih terena ni po čemu ne možete prepoznati. U svom fudbalskom spomenaru uvijek ce se rado vraćati na ovaj susret. Sječaće se da su u toj utakmici za Jugoslaviju igrali: Borota, Boljat, Muzinić, Trifunović, Stojković, Hatunić, Zungul (Vukotić), Nikolić, (Zajec), Filipović, Šurjak i on - Safet SUŠIĆ!
Druga priča o Sušiću teće ovako: Dan je osvanuo vedar, nigdje oblačka da oko ugleda, sve je nagovještavalo veliki spektakl. Maksimirski stadion u predvečerje 13. juna 1979. godine okupan snopovima reflektora blistao je kao srebrna ljepotica. Naši reprezentativci došli su na stadion sat i po prije početka velikog okršaja. Vrijeme je sporo prolazilo. Susret je ipak počeo. Italijani su zaigrali sigurnije: poveli su sa 1:0! Dva puta se zanjihala i stativa našeg gola. Dah nam je zastajkivao pred naletima Azura! ...Minut je 28. Na scenu stupa velemajstor Safet Sušić; sve oči uprte su u njega. I milioni gledalaca pored malih ekrana prate svaki njihov pokret. Šta će učiniti? Loptu je dobio od Petrovića, Djentile i Konti jure ka njemu, Safet ostaje na nogama, iz teške pozicije milimetarski pogađa lijevi ugao. To je izjednačenje. Radost je velika na Maksimiru... Ponovo su se razvile naše zastave, opet se pjeva, svi su nekako drugi ljudi, radosti nigdje kraja! To je samo početak velike igre jednog velikog asa... Igrao je 36. minut. Na dvadesetak metara od gola Italijana srusen je Safet Sušić. "Azuri" namještaju živi zid, dug je ceremonijal oko poravnanja. Oko lopte su Petrović, Slišković i Sušić, nešto se dogovaraju. Očekivali smo kombinaciju, ali sve je munjevito izvedeno: Slišković je kratko dodao loptu Sušiću, koji još jednom potvrđuje izvanredan talenat, snažnim udarcem šalje loptu pod prečku. To je 2:1! Maksimir je ponovo na nogama, pjesma na tribinama, svi se grle... Semafor je ponovo upisivao Safetovo ime u 66. minutu, kada se Kontijeva mreža po treći put zatresla. Bila je to divna akcija sa lijeve strane: Petrović je izvanredno proigrao Sušića, koji je neodbranjivim udarcem pogodio gol Italijana. Cio stadion je skočio na noge, razvile su se ponovo naše zastave, zaorila se pjesma "Sajo, majstore"! I tako je bilo do kraja susreta...
...Četvrti gol za Jugoslaviju postigao je Zajec poslije najljepše akcije jugoslovenskog tima. Duboka lopta ide prema drugoj stativi gola Italijana. Tamo je Sušić u mrtvom uglu. Ali velemajstor nalazi riješenje, glavom spušta u sredinu loptu Zajecu, koji u punom trku "cijepa" mrežu Italijana! To je vrhunac jedne lijepe predstave u kojoj je glavni junak bio Safet Sušić. Jugoslavija: Stojanović, Jovanović, Muzinić, Zajec, Stojković, Krstičević, Petrović, Čukrov, Slišković, Janjanin i Sušić! Septembarska noć na Marakani bila je ista kao ona junska na Maksimiru. Bila je lijepa, raspjevana, nezaboravna... Naša reprezentacija poslije dugo vremena ponovo je podsjetila na stara dobra vremena, na naše stadione se vratio optimizam i vedrina. Za velike stadione i velike predstave potrebni su veliki majstori. Igra Safeta Sušića te noći, 16. septembra 1979. godine bila je prava fudbalska simfonija. U naletima je srušio svjetske prvake Argentince i tri puta pogodio njihovu mrežu...
... Marakana je u 23. minutu podjestila na one južnoameričke fudbalske terene, a Safet na najveće južnoameričke majstore. Uzeo je loptu na centru, izveo je slalom od 50 metara, savladao sve prepreke i onda potezom velikog majstora savladao golmana Viljara! Bio je to prvi od tri bisera koje je te noći postigao naš Susic...
... Safet je opet olujan, ko da ga zaustavi? Minut je 54. Sušić se na čudesan način oslobađa četvorice protivničkih igrača, predriblovao je čak i golmana, a onda svom snagom raspalio po lopti koja je zatresla mrežu. Publika je ponovo na nogama, poraz svjetskog prvaka je neizbježan. Selektor Menoti Safetu daje još jednog pratioca, ali to je noć kad ga niko ne može zaustaviti! Svi na tribinama osjećaju da on može još više, bodre ga i traže da krene u novi slalom...
... Veliki podvig Safet Sušić je ponovio u 70. minutu, kada je postigao svoj treći gol. U nezadrživom slalomu obišao je sve prepreke, a onda lagano plasirao loptu u mrežu. Bio je to njegov treći het-trik u samo deset reprezentativnih nastupa!