Legende Bosne i Hercegovine

Ratko RadovanovicRatko Radovanović
Nevesinje, 16. septembra 1956.


Košarkom se počeo baviti u Sarajevu, u ekipi Bosne 1972. godine. Tada je nastupao za juniore "studenata". Ponikao je, u stvari, u školi Bosne, a košarkašku abecedu naučio je od trenera Rusmira Halilovića. Nakon jednogodišnjeg juniorskog staža postao je prvotimac Bosne, i od 1973. vježba pod kontrolom trenera Tanjevića. Godine 1973. debitovao je u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije. Igrao je sa - Žižićem, Knegom, Nakićem, Skroceom, Bosločićem, Gavrilovićem, Zupančićem... Za "A" reprezentaciju odigrao je više od 150 utakmica. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatne medalje - Balkana, Evrope, svijeta i olimpijsko zlato! Sa ekipom Bosne bio je dvostruki prvak Jugoslavije i pobjednik Kupa Jugoslavije. U dresu Bosne bio je prvak Evrope! Za prvi tim Bosne odigrao je 500 utakmica i postigao oko 10.000 koševa. Najveće priznanje doživio je kad je 1978. sa ostalim našim košarkašima bio kod druga Tita u Igalu. Godine 1980. proglašen je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine.

ZLATO U MANILI
Tog dana u dalekoj Manili nije padala kiša, ali u prekrasnoj dvorani "Araneta koliseum" sručio se pravi pljusak koševa! Divovski boj vodili su stari znanci - košarkaši Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Bio je to prvi od dva susreta velikih rivala. Ko će prvi izboriti vizu za superfinale? - pitali su i na ovo pitanje sat prije početka susreta davali odgovor brojni gledaoci koji su do posljednjeg mjesta ispunili dvoranu. Vrijeme je bilo sparno, vrućina je umivala znojem nestrpljive posmatrače koji su očekivali izlazak naših i sovjetskih asova na parket. Sva uzbuđenja koja su najavljivala taj spektakl bila su razumljiva. Prvo poluvrijeme, prve utakmice, sa Sovjetskim Savezom proteklo je u taktičkom nadmudrivanju i ispitivanju snaga. Rezultat se mijenjao i u našu i u njihovu korist, ali je najčešće bio izjednačen. To je u stvari bio samo uvod u buru koju smo vidjeli u nastavku. Drugo poluvrijeme počelo je uraganskim napadima naših momaka. Tajfun je neumoljivo duvao prema sovjetskom košu. Poslije pet minuta igre u nastavku imali smo prednost od osam poena! Semafor je u intervalima pokazivao: 77:67, 85:73, 97:83, 101:85 i na kraju 105:92! Selektor Aleksandar Nikolić se s razlogom pribojavao visokog Tkačenka. Pulen trenera Gomeljskog pokazao je da čovjek visok 220 centimetara može biti pokretljiv. Naš Radovanović je junački vodio duel sa sovjetskim centrima. Vješto je pod našim obručem oduzimao lopte, da bi samo nekoliko trenutaka kasnije punio protivnički koš! U nezadrživom finišu velike bure plavi su igrali maestralno. Postigli su visoku prednost. Na kraju smo gledali pravu egzibiciju, gledali smo mali, nama toliko dragi, show Slavnića i Kičanovića. Sve je bilo s mjerom, za srce istinskih ljubitelja košarke. Manila, 10. oktobra, godine 1978! Veliku igru i veliku pobjedu izborili su jugoslovenski majstori košarke. Ta imena ušla su u istoriju našeg sporta. Jugoslavija: Vilfan, Kičanović, Žižić, Knego, Jerkov, Skroce, Slavinić, Ćosić, RADOVANOVIĆ, Krstulović, Dalipagić, Delibašić.
I u drugom susretu sa istim rivalom četiri dana kasnije Jugoslavija je izborila pobjedu od 82:81! Bila je to također uzbudljiva borba u kojoj je pobjednik odlučen tek u produžetku s minimalnom prednošću. Naši momci potvrdili su da im nema premca na svijetu i zasluženo im je pripala zlatna medalja. Na putu do svjetskog vrha, jugoslovenska reprezentacija je u nezadrživom jurišu pobjedila ekipu Senegala, Južne Koreje, Kanade, Filipina, Haitija, Sjedinjenih Americkih Država, Brazila, Australije i dva puta selekciju Sovjetskog Saveza!

TITOVA ČESTITKA KOŠARKAŠIMA
Predsjednik Republike Josip Broz Tito uputio je košarkaškoj reprezentaciji Jugoslavije u Manili sljedeći telegram:
"Srdačne čestitke povodom osvajanja Svjetskog prvensta u košarci upućujem svim igračima, saveznom kapitenu Nikoliću i tehničkom rukovodstvu vašeg tima. I ovaj uspjeh, kao i tolike druge vaše ranije pobjede, izborili ste velikim zalaganjem i požrtvovanjem braneći boje socijalisticke Jugoslavije. Vaš stalan discipliniran rad, upornost i borbenost služe kao primjer svim jugoslovenskim sportistima"