Ratko Radovanovic
Nevesinje, 16. septembra 1956.

Kosarkom se poceo baviti u Sarajevu, u ekipi Bosne 1972. godine. Tada je nastupao za juniore "studenata". Ponikao je, u stvari, u skoli Bosne, a kosarkasku abecedu naucio je od trenera Rusmira Halilovica. Nakon jednogodisnjeg juniorskog staza postao je prvotimac Bosne, i od 1973. vjezba pod kontrolom trenera Tanjevica. Godine 1973. debitovao je u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije. Igrao je sa - Zizicem, Knegom, Nakicem, Skroceom, Boslocicem, Gavrilovicem, Zupancicem... Za "A" reprezentaciju odigrao je vise od 150 utakmica. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatne medalje - Balkana, Evrope, svijeta i olimpijsko zlato! Sa ekipom Bosne bio je dvostruki prvak Jugoslavije i pobjednik Kupa Jugoslavije. U dresu Bosne bio je prvak Evrope! Za prvi tim Bosne odigrao je 500 utakmica i postigao oko 10.000 koseva. Najvece priznanje dozivio je kad je 1978. sa ostalim nasim kosarkasima bio kod druga Tita u Igalu. Godine 1980. proglasen je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine.

ZLATO U MANILI
Tog dana u dalekoj Manili nije padala kisa, ali u prekrasnoj dvorani "Araneta koliseum" srucio se pravi pljusak koseva! Divovski boj vodili su stari znanci - kosarkasi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Bio je to prvi od dva susreta velikih rivala. Ko ce prvi izboriti vizu za superfinale? - pitali su i na ovo pitanje sat prije pocetka susreta davali odgovor brojni gledaoci koji su do posljednjeg mjesta ispunili dvoranu. Vrijeme je bilo sparno, vrucina je umivala znojem nestrpljive posmatrace koji su ocekivali izlazak nasih i sovjetskih asova na parket. Sva uzbudjenja koja su najavljivala taj spektakl bila su razumljiva. Prvo poluvrijeme, prve utakmice, sa Sovjetskim Savezom proteklo je u taktickom nadmudrivanju i ispitivanju snaga. Rezultat se mijenjao i u nasu i u njihovu korist, ali je najcesce bio izjednacen. To je u stvari bio samo uvod u buru koju smo vidjeli u nastavku. Drugo poluvrijeme pocelo je uraganskim napadima nasih momaka. Tajfun je neumoljivo duvao prema sovjetskom kosu. Poslije pet minuta igre u nastavku imali smo prednost od osam poena! Semafor je u intervalima pokazivao: 77:67, 85:73, 97:83, 101:85 i na kraju 105:92! Selektor Aleksandar Nikolic se s razlogom pribojavao visokog Tkacenka. Pulen trenera Gomeljskog pokazao je da covjek visok 220 centimetara moze biti pokretljiv. Nas Radovanovic je junacki vodio duel sa sovjetskim centrima. Vjesto je pod nasim obrucem oduzimao lopte, da bi samo nekoliko trenutaka kasnije punio protivnicki kos! U nezadrzivom finisu velike bure plavi su igrali maestralno. Postigli su visoku prednost. Na kraju smo gledali pravu egzibiciju, gledali smo mali, nama toliko dragi, show Slavnica i Kicanovica. Sve je bilo s mjerom, za srce istinskih ljubitelja kosarke. Manila, 10. oktobra, godine 1978! Veliku igru i veliku pobjedu izborili su jugoslovenski majstori kosarke. Ta imena usla su u istoriju naseg sporta. Jugoslavija: Vilfan, Kicanovic, Zizic, Knego, Jerkov, Skroce, Slavinic, Cosic, RADOVANOVIC, Krstulovic, Dalipagic, Delibasic.
I u drugom susretu sa istim rivalom cetiri dana kasnije Jugoslavija je izborila pobjedu od 82:81! Bila je to takodjer uzbudljiva borba u kojoj je pobjednik odlucen tek u produzetku s minimalnom prednoscu. Nasi momci potvrdili su da im nema premca na svijetu i zasluzeno im je pripala zlatna medalja. Na putu do svjetskog vrha, jugoslovenska reprezentacija je u nezadrzivom jurisu pobjedila ekipu Senegala, Juzne Koreje, Kanade, Filipina, Haitija, Sjedinjenih Americkih Drzava, Brazila, Australije i dva puta selekciju Sovjetskog Saveza!

TITOVA CESTITA KOSARKASIMA
Predsjednik Republike Josip Broz Tito uputio je kosarkaskoj reprezentaciji Jugoslavije u Manili sljedeci telegram:
"Srdacne cestitke povodom osvajanja Svjetskog prvensta u kosarci upucujem svim igracima, saveznom kapitenu Nikolicu i tehnickom rukovodstvu vaseg tima. I ovaj uspjeh, kao i tolike druge vase ranije pobjede, izborili ste velikim zalaganjem i pozrtvovanjem braneci boje socijalisticke Jugoslavije. Vas stalan discipliniran rad, upornost i borbenost sluze kao primjer svim jugoslovenskim sportistima"