Ivica Osim 
Sarajevo, 6.maja 1941.

Rodjen je u blizini stadiona Grbavica. Fudbal je poceo igrati na Grbavici 1954. u pionirima Zeljeznicara. U juniorima Zeljeznicara igrao je 1956. i 1957. godine. Prvi trener bio mu je Spasoje Abramovic. U prvom timu Zeljeznicara debitovao je 1959. godine u susretu sa Proleterom iz Zrenjanina. Utakmica je odigrana u Sarajevu (kup). Zeljo je pobjedio 1:0 golom Bukvica. Prvi ugovor sa Zeljeznicarom potpisao je krajem 1959. godine. U dresu Zeljeznicara igrao do 1970. godine. Za ekipu sa Grbavice odigrao je 500 utakmica i postigao 300 golova. Poslije Zeljeznicara igrao je u Strazburu cetiri, Sedanu tri i Valensijenu jednu godinu. Fudbalsku karijeru zavrsio je u Francuskoj. Godine 1967. proglasen je za fudbalera Jugoslavije. Bio je clan reprezentacije Jugoslavije koja je 1968. na Evropskom prvenstvu u Rimu osvojila srebrnu medalju. Poslije zavrsetka igracke karijere (1978) posvetio se trenerskom pozivu. Trenersku karijeru zapoceo je u klubu u kome je ponikao igrac - Zeljeznicaru.

TAKTOVI "MAESTRA STRAUSA"
"Jedan plavokosi delija neobicne visine kojom vise podsjeca na nekog dobrog kosarkaskog centra nego na vanserijskog fudbalera, vezao je u cvor nasu odbranu i prosto je nevjerovatno kakve je driblinge izvodio na najvecem jugoslovenskom stadionu u Beogradu. Ostace kao vjecna tajna kako je Bosanac Ivica Osim prevario dva nasa igraca Boskijea i Dorkaefa i velemajstorski proigrao tog paklenog Dzajica, koji je postigao taj fantastican gol..." - javljao je tog 24. aprila svojoj redakciji u Pariz ugledni franscuski sportski komentaror - Zak Feran!
U njegovom izvjestaju nasla se i ova recenica: "Pa to su nevidjeni driblinzi: Osim na prostoru maramice zna da nadmudri cuvara i da ga dovede do ocajanja. U igri jugoslovenske desetke sve podsjeca na lijepu pricu. To je simfonija pokreta i driblinga! "Poslije te utakmice, Francuzi su naseg asa nazvali "mister milimetar", aplaudirajuci na njegovu sposobnost da i na najmanjem prostoru prevari protivnickog igraca. Bilo je to poslije one cuvene utakmice u Beogradu, 24. aprila 1968. godine, kada je Jugoslavija pobjedila Francusku sa 5:1 i otisla u finalni dio Evropskog prvenstva u Italiju. Na Marakani je bilo 70.000 ljudi koji su dosli da pomognu "plavim" momcima da izbore pobjedu za evropski vrh. Hiljade nasih zastava, pjesma dva sata prije pocetka utakmice i poklici: "Jugoslavija, Jugoslavija..." Jednu sjajnu ekipu izveo je na teren nas kapiten Mirsad Fazlagic. U toj navali Osim i Dzajic, fudbalski velemajstori, Musemic golgeter od dinamita, trivic neumoran poput maratonca i ambiciozni debitant Petkovic. Bila je to jedna od najboljih navala koje smo imali. Ivica Osim je tog dana igrao jednu od najboljih utakmica zivota. Dragan Dzajic kao oluja sa lijeve strane, Vahidin Musemic je tresao mrezu kao od sale, Dobrivoje Trivic je radio za sve njih i srcem kao planina gradio tu sjajnu pobjedu. Ilija Petkovic je igrao prvi put u plavom dresu, ali je kroz francusku odbranu prolazio kao paklena masina i postigao dva divna gola. Pobjedila je Jugoslavija 5:1! Briljantnom igrom i izvanrednom pobjedom vratili smo dug Francuzima za 9. oktobar 1965. i "Park princeva" kada su nas "galski pijetlovi" pobjedili golom Gondea i kada su nam zatvorili vrata Vemblija i Svjetskog prvenstva u Engleskoj 1966. godine. Tri godine kasnije, bas pobjedom nad Francuskom, nasi momci su otvorili vrata finala Evrope i izvadili "vizu" za utakmicu sa Englezima u Firenci. U nasoj odbrani na Marakani igrali su: Pantelic, Fazlagic, Holcer, Belin, Ramljak i Mihajlovic! Dva gola postigao je Ilija Petkovic u 12. i 33. minutu. Dvostruki strijelac bio je i Vahidin Musemic u 22. i 85. minutu, a Dragan Dzajic je jednom zatresao mrezu u 14. minutu. Najbolji igrac na toj utakmici bio je Ivica Osim, koji je kreirao nasu igru i nasu pobjedu. Pobjedom protiv Francuske Jugoslavija je zavrsila kvalifikacije za odlazak na Evropsko prvenstvo u Italiju. Sljedeci mec smo igrali u Firenci 5. juna 1968. godine. Odlazeci u Firencu, nasi su znali da je to fudbalska tvrdjava u kojoj je Jugoslavija u majstorici pobjedila Francusku poslije produzetaka sa 3:2 i otisla na Svjetsko prvenstvo u Brazil 1970. godine. Nas mladi tim imao je za protivnika reprezentaciju Engleske, zvanicnog prvaka svijeta! Englezi su krenuli s Ostrva u "invaziju Evrope" - da je osvoje i dokazu kako nema sjenki na "Boginji Niki", koju su osvojili dvije godine ranije. Na tom putu engleskog dokazivanja i potvrdjivanja stajala im je reprezentacija Jugoslavije. Kenet Vustelholm, iz BBC-a, sjedio je te veceri pred monitorom na stadionu Komunale. To je isti covjek koji se radovao u finalu Svjetskog prvenstva na Vembliju, dosao je u Firencu da svojim gledaocima na Ostrvu prenese prve utiske o "invaziji engleskog fudbala na Evropu!" Iz njegovog komentara zabiljezene su i ove recenice" 25. minut: "Nasi fudbaleri tesko izlaze na kraj sa ovim jugoslovenskim mladicima. Postaje uzbudljivo!" 45. minut: "Vrucina je, sparno je danas u Firenci, to smeta mnogo nasim fudbalerima! Bice valjda bolje u drugom poluvremenu". 50. minut: "Cuju se sirene ovdje na tribinama, kao da dolazi opasnost!" 70. miut: "Briljantna je jugoslovenska odbrana!" 80. minut: "Osim, iako hoda na jednoj nozi, hrabri svoje drugove. On se tamo nesto dogovara sa Dzjicem i Musemicem. Sta li nam to oni spremaju?!" 86. minut: "Engleska gubi Evropski kup! Dzajic! Zar je to moguce?! Zar je moguce da je 1:0 za Jugoslaviju?!" 90. minut: "Kraj! Nema finala, nema pehara! Sve je sada gotovo..." Bila je to jedna od najdrazih pobjeda Ivice Osima. On je taj susret sa Englezima danima ocekivao. I kada je mec dosao, Englezi su vec u 5. minutu povrijedili naseg asa. Tada zamijena nije bila dozvoljena a Osim je trazio od selektora Mitica da ostane na terenu, da pomogne drugovima. Izdrzao je cijelu utakmicu i docekao taj srecni trenutak.

Za one koji se sjecaju ove utakmice, sigurno je da ce se sjetiti i ove brojalice koja se "rodila one veceri u Firenci" - kako kaze Novak Lalovic nas posjetitelj koji nam je ovo i poslao!!

Enci menci na kamenci
5tog Juna u Firenci
Sastali se fudbaleri
Jugosloveni i Englezi
3 minute prije kraja
Zatresao mrezu Dzaja
O Djajicu veliko ti hvala
Sto si nas doveo do Finala!

Jos jednom se zahvaljujemo Novaku Lalovicu na primjedbama i korekcijama koje nam je poslao.