Enver Maric
Mostar, 16. aprila 1948.

Fudbalom se poceo baviti 1960. godine, kada je postao pionir mostarskog Veleza. U ekipi pionira bio jedan od najzapazenijih, sa Bajevicem i Vladicem. U prvoj ekipi Veleza debitovao u sezoni 1967/68. godine. Za Velez odigrao 600 utakmica. U Bundesligi odigrao 150 utakmica. Prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 30. aprila 1972. godine u Beogradu protiv selekcije Sovjetskog Saveza.
Utakmica sa Sovjetskim Savezom zavrsena je 0:0! Jugoslavija je nastupila u sastavu: Maric, Ramljak, Stepanovic, Pavlovic, Paunovic, Holcer, Jankovic, Oblak, Bukal, Acimovic, Dzajic. Za "A" reprezentaciju odigrao je 32 utakmice. U dresu mlade reprezentacije nastupio je 12 puta. U timu Evrope nastupio je tri puta! Branio je u dresu reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u SR Njemackoj 1974. godine. Godine 1973. proglasen je za fudbalera Jugoslavije. Na fudbaskim terenima proveo je vise od 20 godina. Biran je medju najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.

CAROBNI ZVUCI NA VALDU
Vald - stadion pun kao oko: sedamdeset hiljada gledalaca na tribinama, vise od milijardu posmatraca pored malih ekrana sirom svijeta. Hiljade nasih zastava na tribinama, stotine boja i nijansi, sesnaest carobnih polulopti na zelenom tepihu Valda i jedan orkestar medju gledaocima, dekor koji je ucinio velicnastvenom manifestaciju otvaranja Desetog svjetskog prvenstva u fudbalu. Dva sata prije pocetka susreta izmedju najboljih jugoslovenskih i brazilskih fudbalera tribine su bile krcate. I onda - otvara se prva carobna polulopta, cuju se zvuci jugoslovenskog melosa. Pred gledaoce izlazi Ansambl narodnih pjesama i igara iz Beograda, dvadesetak clanova Kulturno-umjetnickog drustva "Gradimir Mihajlovic". Na tribinama odusevljenje, hiljade ruku, hiljade jugoslovenskih zastava visoko podignutih. Velicanstven kolorit: pune oci, puno je i srce! Trenutak domovine medju nasim radnicima, koji nisu zalili vremena, ni novca da dodju na Vald da pozdrave, da bodre nase momke u prvom mecu, na otvaranju Prvenstva protiv trostrukih sampiona svijeta - reprezentacije Brazila. Kada su utihnuli zvuci naseg melosa, nastavljen je program pjesama i igara ostalih ucesnika Sampionata - SR Njemacke, Urugvaja, Svedske, Austrije, Poljske... Posto su Brazilci zavrsili svojih pet minuta, na teren je istrcao kralj fudbala, nenadmasni Pele i sa sobom iznio novu "boginju" Prvenstva, da bi je zamijenio za staru koja je otisla u trajno vlasnistvo trostrukih prvaka svijeta - fudbalera Brazila. Poslije toga uslijedili su kraci pozdravni govori, da bi na kraju predsjednik FIFA sir Stenli Raus otvorio Sampionat! Onda su na teren izasli nasi i brazilski reprezentativci predvodjeni kapitenima Dzajicem i Rivelinjom i sudijom Schojrerom iz Svajcarske. U pocetku utakmice bila je primjetna nervoza kod oba tima: vaznost susreta ucinila je da su noge podrhtavale i takvim asovima kao sto su Dzajic, Maric, Katalinski, Zairzinjo, Rivelinjo, Leao... Brazilci su prvi krenuli sa centra, ali su izgubili loptu pa je jugoslovenska reprezentacija preuzela igru. Prvu sansu imali su nasi poslije akcije Oblaka, koji je lijepo proigrao Acimovica, ali je Leao uspio da zaustavi taj udarac. Poslije pocetne nadmocnosti "plavih", Brazilci su preko lijevog krila Lavinja ugrozili gol Marica. Zatim je Zairzinjo snazno sutirao sa 18 metara, no izvanredni Maric je jos nekoliko puta sjajno intervenisao i spasavao siguronosne golove. Od 30. minuta nasi su ponovo nadmocniji, izveli su i prvi korner, u sansi je bio Bogicevic i kada smo ocekivali gol, Leao je izbacio loptu u novi korner. Nasi navijaci su u tim trenutcima bili na nogama. Rezultat se ipak nije promjenio. Finish prvog poluvremena bio je dramatican: u 43. minutu poslije naleta Jugoslovena, Acimovic je srusen pred golom Brazila, Schojrer opet ostaje nijem, a gledaoci ga "nagradjuju" koncertom zvizduka. U nastavku utakmice nasi stalno napadaju, to je pravi uragan pred golom Brazilaca. Kapiten Dzajic nanizao je nekoliko protivnickih igraca i izvanredno proigrao Petkovica, koji sa sedam metara u trku prebacuje prazan gol. Imao je i Surjak jednu sjajnu sansu, mogao je i Oblak postici gol za nas, ali mreza Brazilaca bila je zacarana. U trenutcima velike borbe, nas golman Maric bio je veoma siguran, sto je hrabrilo plave momke a demorisalo brazilske napadace. Kraj utakmice docekan je bez pobjednika, moralni pobjednik bila je reprezentacija Jugoslavije koja je ocitala pravu lekciju trostrukim prvacima svijeta - ekipi Brazila. Nasi momci odusevili su fudbalski svijet, sjajno su igrali na tom istom stadionu na kome su 13. februara iste godine savladali Spaniju i izborili pravo da otvore Mundijal. Jugoslavija: Maric, Buljan, Hazdiabdic, Muzinic, Katalinski, Bogicevic, Petkovic, Oblak, Surjak, Acimovic, Dzajic. Brazil: Leao, Nelinjo, Periera, M. Marinjo, F. Marinjo, Pjaca, Rivelinjo, Paulo Cezar, Valdomiro, Zairzinjo, Levinja. Frankfurt, 13. juna 1974. godine.