Legende Bosne i Hercegovine

Enver Marić
Mostar, 16. aprila 1948.


Fudbalom se počeo baviti 1960. godine, kada je postao pionir mostarskog Veleža. U ekipi pionira bio jedan od najzapaženijih, sa Bajevićem i Vladićem. U prvoj ekipi Veleža debitovao u sezoni 1967/68. godine. Za Velež odigrao 600 utakmica. U Bundesligi odigrao 150 utakmica. Prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 30. aprila 1972. godine u Beogradu protiv selekcije Sovjetskog Saveza.
Utakmica sa Sovjetskim Savezom završena je 0:0! Jugoslavija je nastupila u sastavu: Marić, Ramljak, Stepanović, Pavlović, Paunović, Holcer, Janković, Oblak, Bukal, Ačimović, Džajić. Za "A" reprezentaciju odigrao je 32 utakmice. U dresu mlade reprezentacije nastupio je 12 puta. U timu Evrope nastupio je tri puta! Branio je u dresu reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u SR Njemačkoj 1974. godine. Godine 1973. proglašen je za fudbalera Jugoslavije. Na fudbalskim terenima proveo je više od 20 godina. Biran je među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.

ČAROBNI ZVUCI NA VALDU
Vald - stadion pun kao oko: sedamdeset hiljada gledalaca na tribinama, više od milijardu posmatrača pored malih ekrana širom svijeta. Hiljade naših zastava na tribinama, stotine boja i nijansi, šesnaest čarobnih polulopti na zelenom tepihu Valda i jedan orkestar među gledaocima, dekor koji je učinio veličanstvenom manifestaciju otvaranja Desetog svjetskog prvenstva u fudbalu. Dva sata prije početka susreta između najboljih jugoslovenskih i brazilskih fudbalera tribine su bile krcate. I onda - otvara se prva čarobna polulopta, ćuju se zvuci jugoslovenskog melosa. Pred gledaoce izlazi Ansambl narodnih pjesama i igara iz Beograda, dvadesetak članova Kulturno-umjetničkog društva "Gradimir Mihajlović". Na tribinama oduševljenje, hiljade ruku, hiljade jugoslovenskih zastava visoko podignutih. Veličanstven kolorit: pune oći, puno je i srce! Trenutak domovine među našim radnicima, koji nisu žalili vremena, ni novca da dođu na Vald da pozdrave, da bodre naše momke u prvom meču, na otvaranju Prvenstva protiv trostrukih šampiona svijeta - reprezentacije Brazila. Kada su utihnuli zvuci našeg melosa, nastavljen je program pjesama i igara ostalih učesnika Šampionata - SR Njemačke, Urugvaja, Švedske, Austrije, Poljske... Pošto su Brazilci završili svojih pet minuta, na teren je istrčao kralj fudbala, nenadmašni Pele i sa sobom iznio novu "boginju" Prvenstva, da bi je zamijenio za staru koja je otišla u trajno vlasništvo trostrukih prvaka svijeta - fudbalera Brazila. Poslije toga uslijedili su kraći pozdravni govori, da bi na kraju predsjednik FIFA sir Stenli Raus otvorio Šampionat! Onda su na teren izašli naši i brazilski reprezentativci predvođeni kapitenima Džajićem i Rivelinjom i sudijom Schojrerom iz Švicarske. U početku utakmice bila je primjetna nervoza kod oba tima: važnost susreta učinila je da su noge podrhtavale i takvim asovima kao što su Džajić, Marić, Katalinski, Zairzinjo, Rivelinjo, Leao... Brazilci su prvi krenuli sa centra, ali su izgubili loptu pa je jugoslovenska reprezentacija preuzela igru. Prvu šansu imali su naši poslije akcije Oblaka, koji je lijepo proigrao Ačimovića, ali je Leao uspio da zaustavi taj udarac. Poslije početne nadmoćnosti "plavih", Brazilci su preko lijevog krila Lavinja ugrozili gol Marića. Zatim je Zairzinjo snažno šutirao sa 18 metara, no izvanredni Marić je još nekoliko puta sjajno intervenisao i spašavao sigurnosne golove. Od 30. minuta naši su ponovo nadmoćniji, izveli su i prvi korner, u šansi je bio Bogičević i kada smo očekivali gol, Leao je izbacio loptu u novi korner. Naši navijači su u tim trenutcima bili na nogama. Rezultat se ipak nije promjenio. Finiš prvog poluvremena bio je dramatičan: u 43. minutu poslije naleta Jugoslovena, Ačimović je srušen pred golom Brazila, Schojrer opet ostaje nijem, a gledaoci ga "nagrađuju" koncertom zvižduka. U nastavku utakmice naši stalno napadaju, to je pravi uragan pred golom Brazilaca. Kapiten Džajić nanizao je nekoliko protivničkih igrača i izvanredno proigrao Petkovića, koji sa sedam metara u trku prebacuje prazan gol. Imao je i Šurjak jednu sjajnu šansu, mogao je i Oblak postići gol za nas, ali mreža Brazilaca bila je začarana. U trenutcima velike borbe, naš golman Marić bio je veoma siguran, što je hrabrilo plave momke a demorisalo brazilske napadače. Kraj utakmice dočekan je bez pobjednika, moralni pobjednik bila je reprezentacija Jugoslavije koja je očitala pravu lekciju trostrukim prvacima svijeta - ekipi Brazila. Naši momci oduševili su fudbalski svijet, sjajno su igrali na tom istom stadionu na kome su 13. februara iste godine savladali Španiju i izborili pravo da otvore Mundijal. Jugoslavija: Marić, Buljan, Hadžiabdić, Muzinić, Katalinski, Bogičević, Petković, Oblak, Šurjak, Ačimović, Džajić. Brazil: Leao, Nelinjo, Periera, M. Marinjo, F. Marinjo, Pjaca, Rivelinjo, Paulo Cezar, Valdomiro, Zairzinjo, Levinja. Frankfurt, 13. juna 1974. godine.