Asim Ferhatovic - Hase
Sarajevo, 24. januara 1933.
Sjajnu fudbalsku karijeru poceo je u Sarajevu 1945. Clan fudbalskog kluba Sarajevo postao je 1948.
Prvu utakmicu u dresu Sarajeva odigrao je 1952. godine protiv Zagreba. U prvom timu
nastupao je do 1967. godine. Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400
golova. Godinama je bio najbolji igrac Sarajeva i jedan od najboljih fudbalera
Jugoslavije. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva
Jugoslavije sa 19 golova. Fudbal je igrao iskljucivo iz ljubavi. Kratko vrijeme proveo je
u Turskoj, ali je za njega postojao samo jedan klub - Sarajevo! Za A reprezentaciju
Jugoslavije odigrao jednu utakmicu(?!). U analima fudbala zapisano je da je Asim
Ferhatovic 8. oktobra 1961. u Beogradu igrao za najbolju jugoslovensku sekciju koja je
pobijedila Juznu Koreju sa 5:1! Kao fudbaler cesto je biran medju najbolje sportiste Bosne
i Hercegovine.
JEDAN JE HASE!
Ako podjete uz ulicu sa Bascarsije na Vratnik, docekace vas svako jutro fudbalski boem i
romanticar - Asim Ferhatovic. Tu na Kovacima i odrastao je ljubimac navijaca Sarajeva,
koga su voljeli i navijaci Zeljeznicara, Partizana, Crvene Zvezde, Veleza, Hajduka... Radi
"Haseta" su na Kosevo dolazili ljubitelji sporta i divili se carobnjaku ove igre
koji je u trenucima nadahnuca znao proci kroz cijelu protivnicku odbranu. Na maloj poljani
u blizini koje je kasnije sazidao kucu, poceo je prve fudbalske korake. Tu je postao kralj
driblinga, tu je davao svoje prve golove i zaputio se u fudbalski svijet. Jos dok je kao
djecak prolazio uskim ulicama, sretali su ga ljudi i pozdravljali majstora o kome je vec
pricao cijeli grad. Asim je od prvih fudbalskih dana ispoljavao mirnocu, lijepe manire i
skromnost. Bio je i ostao pravi dzentlmen u kopackama! Fudbalska slava mu nije zaklonila
vidike. Njegov stil zivota se nikad nije mjenjao. Uvijek je zelio da ostane tih i van
fudbalskih arena neprimjecen. U albumu jugoslovenskog fudbala ostace zapisano da je Asim u
31 godini zivota (sezona 1963/64.) sa 19 golova, bio najbolji jugoslovenski golgeter. To
je podatak koji govori o izuzetnih Hasetovim igrackim vrijednostima. I pri kraju svoje
fudbalske karijere on je odusevljavao ljubitelje najljepse igre. Izvanredne akcije i
majstorije uljepsavao je divnim golovima. Postigao je 19 golova u sezoni kada se u prvoj
ligi takmicilo cetrnaest klubova. A Hase nije sutirao penale, niti je tada Sarajevo imalo
sampionski tim, pa je ovaj majstor bio prevashodno zaduzen da priprema golove sa igracima.
Ti detalji govore o fudbalskom umijecu mladica koji je postao "biser". Pricati o
Asimu Ferhatovicu znaci pricati o driblinzima sto se pamte i o neobicnim golovima koji su
stadione dizali na noge, a golmane dovodile do ocajanja. Tih detanja bilo je mnogo u
karijeri koja je trajala 20 godina. Tesko je izdvojiti jednu od Hasetovih igara i reci da
je najbolja. Odigrao je podosta utakmica koje su ga uvrstile u red velikana fudbala. Zato
cu kazivati o nekoliko lijepih i neobicnih detalja iz njegove karijere. Jos od prvog
nastupa u susretu sa Zagrebom na Kosevu, osamnaestogisnji mladic postaje ljubimac
navijaca. Postigao je svoj prvi gol za Sarajevo. Taj pogodak je odlicio utakmicu. Half
Joksimovic bio je zbunjen pred driblinzima djecaka kojeg je prvi put vidio. I brojna
publika je prvi put vidjela kasnijeg ljubimca. Bio je to pocetak blistave karijere
fudbalskog boema sa Koseva. Godine 1955. Sarajevo je gostovalo u Beogradu, gdje je igralo
utakmicu sa BSK-om. Beogradski tim je redao pobjede pa se ocekivalo da ce i ekipa sa
Koseva biti lahko savladana. U tom susretu glavni junak bio je Asim Ferhatovic, koji je na
terenu pravio cuda. On je driblao cijelu odbranu protivnika, a onda i golmana i tako
zabavljao publiku. I kada su svi na stadionu ocekivali da ce sa loptom usetati u gol, on
je nastavljao igru i nadigravanje prema centru i tako iznova zapocinjao akciju
zaboravljajuci gdje su vratnice. Citav stadion je stajao na nogama i aplaudirao majstoru,
romanticaru. Takve igre se rijetko vidjaju. Jos je ljepsa bila slika kada su ga na kraju
utakmice protivnicki navijaci u spaliru aplauzom ispratili sa stadiona. Znao je na cudesan
nacin da savlada velike golmane. Jednom je na Kosevu u susretu sa Crvenom zvezdom u trku
"nanizao" Tasica, Spajica i Durkovica i kada je istrcali Beara ocekivao udarac u
suprotni ugao, Asim je s lakocom loptu plasirao u blizi. Ferhatovic je znao da pobjedi
Partizana, Hajduka, Zaljeznicara... U jednom susretu s Partizanom na Kosevu izvanrednim
fintama iz igre je "izbacio" Vasovica, Pajevica, Joncica i Jusufija. Kada je
zavrsio akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neocekivano otisao u svlacionicu. Niko na
stadionu tada nije znao sta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora
pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoci vratio u igru. A on se u svlacionici napio
vode. Ima jos dosta neobicnih prica o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otisao
u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbaceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u
Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vukovic rekao da su u
nevolji uoci susreta sa Zeljeznicarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio
da odmah krece u Sarajevo. Polozio je turskom klubu novcanu garanciju da ce se vratiti za
desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za maticni klub i
za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Zeljo je imao
odlicnu ekipu, ali Ferhatovic je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2 a
poslije postignutog gola Hase je u odusevljenju i trku naletio na stativu koja je pukla. I
ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je
tamo samo devet utakmica i dao vise novca turskom klubu nego sto je dobio, samo da ga
pusti u seher. ...Bez Sarajeva nije mogao! Volio je da igra na ulici ili livadi. Prije i
onih najvaznijih utakmica, Hase je sa rajom igrao na male golove. Nije znao za specijalne
pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca.
Protivnicki igraci su ga cesto tukli po nogama. Povrijedjen je igrao i davao golove. Znao
je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Kosevu
Hase je izvodio takve bravure driblujuci protivnicku odbranu da je radio-reporter Mirko
Kamenjasevic u trenutcima odusevljenja rekao: "Dragi slusaoci, dok hasetu ne uzmu
loptu, slusajte muziku iz naseg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I
zato kao uspomena i istinita legenda moze da bude jedan naslov u novinama kada se Asim
Ferhatovic oprastao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar
koji se godinama divio Ferhatovicu:
"JEDAN JE HASE!"


