Legende Bosne i Hercegovine

Asim Ferhatović - Hase 
Sarajevo, 24. januara 1933.


Sjajnu fudbalsku karijeru počeo je u Sarajevu 1945. Član fudbalskog kluba Sarajevo postao je 1948. Prvu utakmicu u dresu Sarajeva odigrao je 1952. godine protiv Zagreba. U prvom timu nastupao je do 1967. godine. Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400 golova. Godinama je bio najbolji igrač Sarajeva i jedan od najboljih fudbalera Jugoslavije. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova. Fudbal je igrao isključivo iz ljubavi. Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, ali je za njega postojao samo jedan klub - Sarajevo! Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao jednu utakmicu(?!). U analima fudbala zapisano je da je Asim Ferhatović 8. oktobra 1961. u Beogradu igrao za najbolju jugoslovensku sekciju koja je pobijedila Južnu Koreju sa 5:1! Kao fudbaler često je biran među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.

JEDAN JE HASE!
Ako pođete uz ulicu sa Baščaršije na Vratnik, doćekaće vas svako jutro fudbalski boem i romantičar - Asim Ferhatović. Tu na Kovačima i odrastao je ljubimac navijača Sarajeva, koga su voljeli i navijači Željezničara, Partizana, Crvene Zvezde, Veleža, Hajduka... Radi "Haseta" su na Koševo dolazili ljubitelji sporta i divili se čarobnjaku ove igre koji je u trenucima nadahnuća znao proći kroz cijelu protivničku odbranu. Na maloj poljani u blizini koje je kasnije sazidao kuću, počeo je prve fudbalske korake. Tu je postao kralj driblinga, tu je davao svoje prve golove i zaputio se u fudbalski svijet. Još dok je kao dječak prolazio uskim ulicama, sretali su ga ljudi i pozdravljali majstora o kome je već pričao cijeli grad. Asim je od prvih fudbalskih dana ispoljavao mirnoću, lijepe manire i skromnost. Bio je i ostao pravi džentlmen u kopačkama! Fudbalska slava mu nije zaklonila vidike. Njegov stil života se nikad nije mjenjao. Uvijek je želio da ostane tih i van fudbalskih arena neprimjećen. U albumu jugoslovenskog fudbala ostaće zapisano da je Asim u 31 godini života (sezona 1963/64.) sa 19 golova, bio najbolji jugoslovenski golgeter. To je podatak koji govori o izuzetnih Hasetovim igračkim vrijednostima. I pri kraju svoje fudbalske karijere on je oduševljavao ljubitelje najljepše igre. Izvanredne akcije i majstorije uljepšavao je divnim golovima. Postigao je 19 golova u sezoni kada se u prvoj ligi takmičilo četrnaest klubova. A Hase nije šutirao penale, niti je tada Sarajevo imalo šampionski tim, pa je ovaj majstor bio prevashodno zadužen da priprema golove sa igračima. Ti detalji govore o fudbalskom umijeću mladića koji je postao "biser". Pričati o Asimu Ferhatoviću znači pričati o driblinzima što se pamte i o neobičnim golovima koji su stadione dizali na noge, a golmane dovodile do očajanja. Tih detalja bilo je mnogo u karijeri koja je trajala 20 godina. Teško je izdvojiti jednu od Hasetovih igara i reći da je najbolja. Odigrao je podosta utakmica koje su ga uvrstile u red velikana fudbala. Zato ću kazivati o nekoliko lijepih i neobičnih detalja iz njegove karijere. Još od prvog nastupa u susretu sa Zagrebom na Koševu, osamnaestogodišnji mladić postaje ljubimac navijača. Postigao je svoj prvi gol za Sarajevo. Taj pogodak je odlučio utakmicu. Half Joksimović bio je zbunjen pred driblinzima dječaka kojeg je prvi put vidio. I brojna publika je prvi put vidjela kasnijeg ljubimca. Bio je to početak blistave karijere fudbalskog boema sa Koševa. Godine 1955. Sarajevo je gostovalo u Beogradu, gdje je igralo utakmicu sa BSK-om. Beogradski tim je redao pobjede pa se očekivalo da će i ekipa sa Koševa biti lahko savladana. U tom susretu glavni junak bio je Asim Ferhatović, koji je na terenu pravio čuda. On je driblao cijelu odbranu protivnika, a onda i golmana i tako zabavljao publiku. I kada su svi na stadionu očekivali da će sa loptom ušetati u gol, on je nastavljao igru i nadigravanje prema centru i tako iznova započinjao akciju zaboravljajući gdje su vratnice. Čitav stadion je stajao na nogama i aplaudirao majstoru, romantičaru. Takve igre se rijetko viđaju. Još je ljepša bila slika kada su ga na kraju utakmice protivnički navijači u špaliru aplauzom ispratili sa stadiona. Znao je na čudesan način da savlada velike golmane. Jednom je na Koševu u susretu sa Crvenom zvezdom u trku "nanizao" Tasića, Spajića i Durkovića i kada je istrčali Beara očekivao udarac u suprotni ugao, Asim je s lakoćom loptu plasirao u blizi. Ferhatović je znao da pobjedi Partizana, Hajduka, Željezničara... U jednom susretu s Partizanom na Koševu izvanrednim fintama iz igre je "izbacio" Vasovića, Pajevića, Jončića i Jusufija. Kada je završio akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neočekivano otišao u svlačionicu. Niko na stadionu tada nije znao šta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoći vratio u igru. A on se u svlačionici napio vode. Ima još dosta neobičnih priča o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otišao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbahceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vuković rekao da su u nevolji uoči susreta sa Željezničarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah kreće u Sarajevo. Položio je turskom klubu novčanu garanciju da će se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za matični klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Željo je imao odličnu ekipu, ali Ferhatović je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2 a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla. I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao više novca turskom klubu nego što je dobio, samo da ga pusti u šeher. ...Bez Sarajeva nije mogao! Volio je da igra na ulici ili livadi. Prije i onih najvažnijih utakmica, Hase je sa rajom igrao na male golove. Nije znao za specijalne pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Protivnički igrači su ga često tukli po nogama. Povrijeđen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Koševu Hase je izvodio takve bravure driblujući protivničku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao: "Dragi slušaoci, dok hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda može da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatović opraštao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar koji se godinama divio Ferhatoviću:

"JEDAN JE HASE!"