Mirza Delibasic
Tuzla, 9. januara 1954.

Blistavu sportsku karijeru zapoceo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Clan kosarkaskog kluba Sloboda iz Tuzle postao je 1968. i u ovom klubu ostao je do 1972. godine. Clan Bosne postao je 1972, kada je odigrao i prvu utakmicu protiv Jugoplastike iz Splita. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao oko 14.000 koseva. Sa ekipom Bosne bio je prvak Jugoslavije i Evrope i osvojio Kup Jugoslavije. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dobitnik je mnogih sportskih i drustvenih priznanja od kojih izdvaja zlatni sat od druga Tita i Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Cetiri puta biran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao as izvan serije i postao clan zirija za izbor sportiste u nasoj "republici". Godine 1980. izabran je za najboljeg kosarkasa u Jugoslaviji. Sa ekipom Bosne bio je vicesampion svijeta.

MAJSTOR ZA VELIKU SCENU
Tog dana u Moskvi je bilo suncano: nasa brojna sportska porodica preselila se u gigantsku dvoranu koja vise lici na pokriveni stadion nego na zatvorenu "kutiju" u kojoj se igraju kosarkaske utakmice. Medju hiljadama posmatraca bili su i jugoslovenski izvjestaci. Svi su s nestrpljenjem ocekivali dvoboj nasih i brazilskih kosarkasa. Ta utakmica trebalo je da odluci ko ce u superfinale? Ako pobijedi Jugoslavija, onda ce u superfinalu nastupiti sa Italijom. Nadjaca li pak Brazil, do tada neporazene i superiorne "plave" momke, borice se za trece mjesto sa Spancima, a nasi bi morali ponovo igrati sa ekipom Sovjetskog Saveza, koju su vec jednom u pohodu do zlata savladali.
...Primicao se kraj utakmice: Brazilci su vodili sa 85:76!? Bio je to "znak za uzbunu" u nasoj ekipi. Momci u plavim majicama shvatili su da je zlatna medalja tako blizu i tako daleko. Znali su da od utakmice s Brazilom mnogo zavisi kako dalje da bi se stiglo do toliko dragog i dugo cekanog odlicja. U posljednjim minutama nasi su napravili jak presing. Drazen Dalipagic tri minuta prije kraja precizno pogadja kos Brazilaca, ubacuje jos jednom s "penala" i rezultat je - 87:87! Zatim dolazi Delibasiceva majstorija, izvanrednom fintom i laganim sutem pogadja protivnicki kos. To je vec 89:87 za Jugoslaviju! U dvorani su nasi bucni, navijaju iz sve snage, cujemo one nama toliko drage rijeci: Plavi, plavi..! Ni to nije kraj velikih uzbudjenja. Sada nas Kicanovic pogadja, postize tri poena, Jugoslavija opet vodi - 92:91! Ostalo je jos manje od jednog minuta do kraja drame, zivci su napeti, u dvorani je nekakav cudesan mir. Svi ocekuju rasplet. Jos samo 53 sekunde do kraja neobicne price. Smit ponovo pogadja i kao da nasima porucuje da ce u finalu igrati sa Sovjetskim Savezom. Kicanovic je sigurniji da cemo osvojiti zlato ako u finalu budemo igrali sa Italijom. Brzim koracima ide prema kosu Brazila i sigurnom rukom pogadja obruc. Mrezica je lagano zatitrala, a Jugoslavija povela sa 94:92! Brazilci jos vjeruju u bronzanu medalju sto bi za njih bio veliki podvig. U brzom napadu, Karlos je precizan i zaustavlja sat na 13 sekundi prije svrsetka bure. Nasim navijacima na tribinama i milionima Jugoslovena koji su u domovini utakmicu pratili preko malih ekrana stao je dah! Brazil vodi sa 95:94! Zar je to moguce? Da li je to konacan rezultat utakmice od koje ocekujemo da nas uvede u jedno sigurnije superfinale? Ne, to nije kraj drame. Ona tek predstoji?!
...Na redu je posljednji napad Jugoslovena, nasi sigurno krecu ka obrucu Brazilaca. Prelazimo sredisnju liniju igralista, lopta je kod Kicanovica, on vara jednog protivnickog igraca i proigrava Delibasica. Brazilci pokusavaju presingom da zaustave "plavu" oluju, posrcu se i dizu se, ali ne uspijevaju da dodju do lopte. U ocaju Ramon Marcel obara Delibasica. To je licna greska, nasi imaju sansu utakmice. Na semaforu stoji da su do kraja ostale jos tri sekunde! Dva bacanja za Mirzu Delibasica. Ako pogodi, nasi ce u superfinalu igrati sa Italijom i gotovo sigurno osvojiti olimpijsko zlato. Tako ce kolekcija medalja biti obogacena onom najdrazom!
...Nas Mirza Delibasic okrece se prema Zoranu Slavnicu. Lice kao u sfinge. Ruka cvrsto prihvaca loptu. Koncentrise se, osjecamo onu sigurnost kao i uvijek kad je Mirza na "penalu"! U dvorani je tisina. Gledaoci kao da pitaju: stace biti?
...Prvi put je siguran, lopta prolazi kroz obruc i - 95:95! I drugi sut je isti, a rezultat se ponovo mijenja - 96:95! Mirza Delibasic je junak drame, nasi momci mu prilaze i cestitaju. Svi smo radosni, zlato je tako blizu.
...Lopta leti u visokom luku, Brazilci pokusavaju nemoguce. Nas kapiten Kreso Cosic moze mirno da uhvati loptu, ali ona ga pogadja u lakat i odbija preko bocne linije. Sajnini hitro baca, ali promasuje. Brazilci se bune, a nasi zure prema svlacionici. Sudije ipak vracaju "plave", ali novi sut Sajninija ne pogadja. To je kraj...Jugoslavija je savladala tim Brazila sa 96:95!!! U finalu ce nasi igrati s Italijanima, a Sovjetski Savez i Spanija borice se za trece mjesto.
...Mirza Delibasic i tri sekunde. Sudbina obje reprezentacije u njegovim rukama. I nije to prvi put da Mirza odlucuje u posljednjim sekundama utakmicu, da donosi pobjedu svojoj ekipi. Precizna ruka pogadjala je obruc i kad se Mirza borio za pobjedu Bosne i za pobjedu reprezentacije. Ta ruka je rodjena za pobjedu, rodjena je za zlatne medalje. Sakupljao ih je Mirza Delibasic godinama, od onih malih takmicenja do onih najvecih kao sto su Olimpijske igre.
...Cijela sportske karijera ovog izuzetnog asa bila je pobjedonosna: od prvih dana u Bosni, od ulaska u prvu ligu do vrha Evrope, do titule koju su "studenti" prvi donijeli u nasu zemlju. Bosne je bila prvak Evrope, a njen najbolji igrac i inspirator tih pobjeda bio je Mirza Delibasic. Najdrazi dres, dres reprezentacije Jugoslavije, prigrlio je 1974. godine! U toj majici postigao je sve sto se postici moglo. Sakupio je izvanrednu kolekciju medalja - od Evropskog prvenstva u Beogradu i evropskog "zlata", preko Sovjetskog prvenstva u Manili i svjetskog "zlata", do Olimpijskih igara u Moskvi i olimpijskog "zlata"! Stigao je Mirza s Bosnom do pobjednika Kupa i osvojio dvije sampionske titule u nasoj zemljim, bio je prvak Evrope i drugi u svijetu. U galeriji velikana jugoslovenskog sporta njemu pripada jedno od najistaknutijih mjesta i po igrackom opusu, ali i po ljudskim vrlinama koje su ga uvijek cinile izuzetnim sportistom. Svoju kosarkasku karijeru Delibasic je za izvjesno vrijeme nastavio u Realu, ali ce se opet vratiti u Bosnu. On zeli da u sportu ostane dozivotno. Svi njegovi zivotni planovi vezani su za klub u kome je postao svjetska vrijednost - za BOSNU!